Multidisciplinarni pristup liječenju Parkinsonove bolesti

Parkinsonova bolest je konačno prepoznata kao multidimenzionalni poremećaj. To znači da se oboljeli, osim s fizičkim manifestacijama bolesti, susreću s mnoštvom nemotoričkih simptoma koji uvelike utječu na kvalitetu života te koje je potrebno detektirati i nositi se s njima.

Foto: www.pixabay.com

Tijek i priroda bolesti kod svakog je oboljelog od Parkinsonove bolesti drugačiji, isto kao što svaki oboljeli različito reagira na promjene koje dijagnoza donosi. Zbog prirode Parkinsonove bolesti, preporučljivo je, osim propisane terapije, fokusirati se na pacijenta i pokušati mu učiniti život što ugodnijim, posebno u periodu prilagodbe na dijagnozu i izazove koje ona nosi. Upravo zbog toga što bi jednom liječniku možda bilo prezahtjevno jednako kvalitetno baviti se svim aspektima bolesti i njege pacijenta, preporučuje se multidisciplinarni timski pristup, koji je zamišljen tako da svaki stručnjak unutar tima radi ono u čemu je najstručniji, navodi dr. Monique Giroux za portal Zaklade za Parkinsonovu bolest.

Neophodni stručnjaci u svakom ovakvom timu su neurolog, gerontolog, medicinska sestra, fizioterapeut, psiholog, logoped i socijalni radnik. U rad također mogu biti uključeni i psihijatar, specijalist palijativne skrbi, rehabilitator, nutricionist i ostali stručnjaci. Naravno, kako bi tim i njihov rad bio uspješan, svi uključeni moraju biti upoznati s Parkinsonovom bolešću i njezinim fazama. Također, moraju biti dobro upoznati sa specifičnostima svakog slučaja na kojem rade.

Skelly, Lindop i Johnson, u članku o multidisciplinarnoj njezi oboljelih od Parkinsonove bolesti, kao primjer dobre prakse ističu multidisciplinarni tim za Parkinsonovu bolest pri klinici u Derbyu. Tim se, u ovom slučaju, sastoji od neurologa specijaliziranog za poremećaje kretanja, gerontologa, psihoterapeuta, radnog terapeuta, medicinske sestre, logopeda, nutricionista, sestrinskog osoblja, terapeutskog osoblja i administrativnog osoblja klinike. Dodatno, klinika je u suradnji s lokalnim stručnjacima iz područja psihijatrije, palijativne skrbi, rehabilitacijske medicine i farmacije. Jednom tjedno pacijenti dolaze u kliniku i na jednom mjestu obavljaju sve potrebne preglede. Komentari svih liječnika i suradnika bilježe se u jedinstvenom kartonu kako bi svi članovi tima u svakom trenu bili informirani o stanju pacijenta.

Timski pristup ne fokusira se samo na liječenje fizičkih simptoma bolesti, već mu je cilj tretirati „cijelog“ pacijenta, odnosno pokušati mu život održati na maksimalno ugodnoj razini, pri čemu bi oboljeli zadržao dozu neovisnosti za koju je fizički sposoban, ovisno o fazi bolesti. Dakle, svaki od članova tima bavi se različitim aspektima Parkinsonove bolesti: pokretom, komunikacijom i društvenim potrebama, uspješnim odnosima s ljudima, samosvjesnošću, emocionalnim zdravljem, hobijima itd. Jako važne komponente ovog pristupa su savjetovanje, edukacija i podrška, na način da se pacijenta uključuje u individualna i grupna savjetovanja kako bi mu povećali šanse za zadržavanjem „normalnog“ životnog stila u što većoj mjeri.

Ovisno o potrebama svakog pojedinog pacijenta i o resursima dostupnima, svaki tim je različit. Ono što je ključno, bez obzira na broj stručnjaka, jest aktivni angažman oboljelog i njegovih bližnjih. Angažman bližnjih bitan je zbog podrške koju oboljeli prima prije, tijekom i nakon tretmana, kako bi zadržao volju za nastavkom istog.

Autor: seniori.hr