Danas, komunikacija predstavlja jednu od najznačajnijih osobina našeg doba. Ona je neizostavan uvjet za odvijanje svih društvenih procesa, a također je važna za održavanje svih društvenih procesa u našim životima. Svi mi smo rođeni s potrebom za ljubavlju i prisnošću koja dolazi kao rezultat komunikacije.
Na proces komunikacije gledamo kao na ritual koji se odnosi na održavanje i očuvanje društva kroz određeni period, a također, komunikacijom se očituju sva zajednička vjerovanja i povezanost članova zajednice.
Kada se govori o komunikaciji između starijih i mlađih osoba, govorimo o tome kao o jednoj vrsti izazova. Mladi su ti koji bi trebali što više uključivati stariju populaciju u razne programe. Takvim načinom se dolazi do bolje međugeneracijske komunikacije. Živimo u digitalnom dobu, u procesu globalizacije gdje su sve informacije lako dostupne. Dovoljan je jedan „klik“ da dođemo do svih informacija koje su nam potrebne. Razvojem kompjutera došlo je i do stvaranja virtualnog svijeta. U takvom svijetu. Moguće je ostvariti kontakte i komunicirati s drugim osobama ma gdje god one bile. Ovakav prostor daje mjesta slobodi, no ima i svojih ograničenja. Mlađe populacije su ovakav način komunikacije prihvatile s lakoćom. Internet i mobitel predstavljaju statusni simbol.
Prije pet godina, provedeno je istraživanje nad mladima u Hrvatskoj. „Istraživanje koje je prije pet godina provedeno nad mladima u Hrvatskoj pokazalo je kako 73% djece u dobi od 11 do 13 godina posjeduje mobitel. Danas je taj postotak još veći, kao i još mlađa dob u kojoj dijete zatraži/dobije mobitel od roditelja. Osnovni argument roditelja za to je „da se dijete uvijek može dobiti na mobitel i da se zna gdje je“. Prema novijem istraživanju provedenom u zemljama središnje i istočne Europe, oko 90% građana posjeduje mobitel. Postavlja se potanje kako se starija populacija nosi s novim tehnologijama i koliko se oni zapravo snalaze“
Dakle, stariju populaciju je potrebno potaknuti i uključiti ih na neki način u sve nove komunikacijske trendove, naravno, sukladno njihovim mogućnostima. Tu veliku ulogu imaju mladi, koji bi im pomogli da usvoje nove vještine. Tu svakako treba uzeti u obzir činjenicu da upravo mlađi članovi društva trebaju biti više uključeni u programe poučavanja starijih osoba jer tako mogu ostvarivati bolju međugeneracijsku komunikaciju, a po završetku poučavanja nastaviti je na novi način koristeći novu komunikacijsku tehnologiju. Užurbano vrijeme ne dozvoljava fizičke susrete s bližnjima i održavanje odnosa sve češće se odvija putem elektroničkih uređaja. To postaje način za prevladavanje samoće, a u krajnjim slučajevima i način putem kojeg možemo zatražiti pomoć i u slučaju neke nevolje.
Tehnologija je, željeli mi to priznati ili ne, u potpunosti revolucionarizirala komunikaciju. Ne možemo je ignorirati jer nam u velikoj mjeri olakšava i uljepšava život. Stoga, pratimo je – cjeloživotnim učenjem i usvajanjem novih načina komunikacije uz pomoć mlađih članova obitelji/zajednice.
