Zlostavljanje i zanemarivanje starijih osoba je globalna pojava, međutim, ono je najrjeđe prijavljivan oblik nasilja. Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) zlostavljanje definira kao „pojedinačan ili ponavljajući čin ili izostanak prikladnog čina koji se javlja u bilo kojem odnosu u kojem postoji očekivano povjerenje, a koji uzrokuje štetu, bol, nepriliku ili nevolju starijoj osobi“, pri čemu razlikuje pet tipova zlostavljanja: fizičko, psihološko, ekonomsko, spolni nasrtaj i zanemarivanje (WHO prema Vuić i Rusac, 2017, 321-322).
Tema zlostavljanja starijih osoba nije dovoljno prisutna u društvu, a ne postoji ni dovoljno istraživanja koja bi nam dala precizne podatke. Postoji mnoštvo definicija financijskog zlostavljanja starijih osoba. Svjetska zdravstvena organizacija je 2002. godine definirala financijsko zlostavljanje kao „nezakonito ili nepravilno iskorištavanje i upotreba novčanih sredstava ili drugih resursa starijih osoba“ (WHO prema Vuić i Rusac, 2017, 323.). Reed (2005.) navodi da financijsko zlostavljanje starijih osoba podrazumijeva „nedoličan čin ili postupak kojim pojedinac, koristeći se materijalnim sredstvima starije osobe bez njena pristanka, ostvaruje financijsku korist“, čime definicija dobiva još jedan element, činjenicu da se sve odvija bez pristanka starije osobe (Reed prema Vuić i Rusac, 2017, 323).
Prema Zakonu o zaštiti od nasilja u obitelji (Narodne novine, 137/09, 14/10, 60/10), zlostavljanje starijih osoba ulazi u područje zlostavljanja u obitelji.
Financijsko zlostavljanje pojavljuje se u mnogo oblika, od nešto suptilnijih poput uspostavljanja zlonamjernog utjecaja pri potpisivanju različitih ugovora i sastavljanju oporuka, krivotvorenja potpisa, zlouporabe punomoći i skrbništva te protupravnih prijenosa vlasništva pa sve do otvorenih prijevara, obmana, lažnog predstavljanja, iznuđivanja, krađa (od povremenih potkradanja manjih količina gotovine, do krađe životne ušteđevine i doma), provala i grabežnih umorstava (Žarković Palijan i sur. prema Vuić i Rusac., 2017, 324). Ipak, u Hrvatskoj se najviše govori o ugovorima o doživotnom ili dosmrtnom uzdržavanju, odnosno slučajevima iskorištavanja i zanemarivanja osoba starije životne dobi s ciljem prisvajanja njihove materijalne imovine.
U literaturi se navodi nekoliko teorija značajnih za razumijevanje zlostavljanja, odnosno nasilja nad starijima. Zlostavljanje starijih osoba sagledava se kroz međudjelovanje interpersonalnih, sociokulturalnih i ekosistemskih teorija, a autorice navode sljedeće teorije: ekološko-sustavska, teorija moći i kontrole te teorija društvene razmjene (Vuić i Rusac, 2017, 325-326).
Činjenica je da starije osobe uglavnom ne prijavljuju financijsko zlostavljanje
Rezultati istraživanja nasilja nad starijim osobama na području Grada Zagreba pokazuju da starije osobe u dobi od 75 do 84 značajno češće iskazuju doživljeno materijalno nasilje, a osobe iznad 80 godina starosti doživljavaju veću razinu zlostavljanja (Rusac prema Vuić i Rusac, 2017, 329). Prema nekim istraživanjima žene su češće žrtve financijskog zlostavljanja. Mnoge žene nisu se bavile financijskim poslovima, već su o tome brinuli njihovi muževi te kada bi oni umrli ili izgubili sposobnost za upravljanje financijama, ove žene bi postale posebno dobre mete počiniteljima koji nude pomoć, ali umjesto toga, iskorištavaju njihova raspoloživa materijalna sredstva (Hafemeister prema Vuić i Rusac, 2017, 329). Još jedan od razloga tome može biti taj što žene dominiraju populacijom starijih osoba i pošto žive duže od svojih bračnih partnera, češće ostaju same u domaćinstvu i na taj način postaju lakša žrtva za financijsko zlostavljanje (Vuić i Rusac, 2017, 329).
Kako prepoznati znakove financijskog nasilja nad starijim osobama?
Financijsko zlostavljanje je teško otkriti jer se najčešće događa u privatnom okruženju i nema fizičkih znakova kao kod nekih drugih oblika zlostavljanja. Akers navodi dvije vrste simptoma koji ukazuju na financijsko zlostavljanje. Prva skupina simptoma financijskog zlostavljanja odnosi se na promjene u financijama, odnosno na bankovnim računima, dok se druga skupina tiče promjena u stilu života zlostavljane starije osobe. Tipični pokazatelji financijskog zlostavljanja koji se odnose na područje vođenja bankovnih računa mogu biti dramatične promjene u iznosima isplate s računa, novčani transferi na drugi bankovni račun, veliki troškovi na kreditnim karticama koje starija osoba ne može objasniti, transakcije na bankomatima u vremenskom periodu kada se starija osoba nalazi doma, promjene korisnika računa ili dodavanje novih opunomoćenika (Akers prema Vuić i Rusac, 2017, 333). Kao i pojačani rizik za financijsko zlostavljanje, socijalna izolacija starije osobe može biti i vrlo značajan pokazatelj financijskog zlostavljanja, uključujući prekide prijašnjih odnosa s članovima obitelji, ostalom rodbinom i prijateljima (Hafemeister prema Vuić i Rusac, 2017, 333).
Zlostavljači su uglavnom članovi obitelji?
Istraživanja navode da su ipak češći počinitelji financijskog zlostavljanja članovi obitelji starije osobe. Često se radi o odraslom djetetu koje živi s roditeljem i nikada nije napustilo roditeljski dom ili se pak nakon neuspješnog pokušaja samostalnog življenja vratilo roditeljima. Kako roditelji starenjem postaju sve ovisniji o njemu, odraslom djetetu otvara se široko polje mogućnosti manipulacije i zlouporabe nemoćnih roditelja, odnosno njihove imovine (Žarković Palijan prema Vuić i Rusac, 2017, 335).
Prevencija i zaštita starijih osoba?
U svrhu prevencije nasilja nad starijim osobama, potrebno je da sustav socijalne i zdravstvene skrbi upozna starije osobe s potencijalnim situacijama u kojima se mogu naći te da im pruži adekvatnu skrb i zaštitu. Isto tako, odgovornost je na svakom pojedincu da reagira ukoliko u svojoj okolini uoči bilo kakav oblik nasilja nad pojedincem, posebno nad onima koji su najranjiviji.
Izvor: Vuić, I., Rusac, S. (2017) Financijsko zlostavljanje starijih osoba. Revija za socijalnu politiku. (24):3. Zagreb.
Cijeli rad možete pročitati na: https://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=280772
