Jedan od načina za uključivanje aktivnih starijih osoba u društvene procese jest volontiranje. Definirano kao dobrovoljno ulaganje truda, znanja i vještina bez novčane naknade, volonterskim radom pojedinci doprinose društvu na mikro i makro razini. Područje i opseg volonterskog rada pojedinac bira ovisno o afinitetima i slobodnom vremenu, a u Hrvatskoj se volonterskim radom u najvećoj mjeri bave organizacije civilnog društva.
Volontiranje kao društveni fenomen doprinosi pojačanom sudjelovanju građana u društvenom životu, pomaže stvaranju lokalnih mreža te stvara osjećaj odgovornosti za rješavanje problema koji postoje u zajednicama. Upravo zato, volontiranje je jedan od najboljih načina socijalnog uključivanja i stvaranja pozitivnih promjena ne samo u društvu, već i u nama samima.
Iako u Hrvatskoj ne postoji sustavno istraživanje motivacije volontera, posebice onih starije dobi, budući da osobe starije dobi još uvijek nisu prepoznate kao integralan dio društva, autori su ipak istaknuli nekoliko temeljnih motiva koji guraju starije volontere na takav angažman u zajednici.
Prvenstveno, osobe koje su volontirale u mladosti vjerojatnije će tu praksu nastaviti i odlaskom u mirovinu. U tom pogledu, motiv za volontiranje je logičan slijed prakse koju su prakticirali i ranije. Dalje, starije osobe na volontiranje se mogu odlučiti zato što smatraju da na taj način mogu utjecati na određene pozitivne pomake u društvu. Cilj im je, u tom kontekstu, učiniti socijalne probleme vidljivijima.
Nadalje, neke starije osobe mogu se uključiti u volonterske aktivnosti zato što raspolažu viškom slobodnog vremena i jednostavno ga žele na neki način iskoristiti. Volontiranje nam pruža priliku da, osim što činimo nešto korisno za zajednicu, upoznajemo nove ljude, stječemo nova znanja i na taj se način držimo „ukorak“ s vremenom. Volontiranje je višestruko korisno za osobe starije dobi, budući da pozitivno utječe na samopoštovanje i samodisciplinu. Pomaganjem drugima bolje se osjećamo te nam je zdravlje, psihičko i fizičko, bolje.
Još jedan od motiva za volontiranje jest i gubitak bliskih osoba. Neke starije osobe se s gubitkom nose tako da se aktiviraju u zajednici i barem trenutačno misli maknu s onoga što ih tišti. Osjećaj da smo pomogli nekome i na neki način doprinijeli zajednici pomaže nam nositi se s vlastitim gubitkom i osjećajem praznine koje on nosi.
No, bez obzira na motivaciju, svaki volonterski angažman hvale je vrijedan. Bitno je samo osvijestiti u sebi potrebu za sudjelovanjem i pomaganjem, ali i izlaskom iz kuće i bivanjem među ljudima. Na taj način ne pomažemo samo korisnicima volontiranja, već i sebi samima.
Referenca: Rusac, S., Dujmović, G. (2014): Volontiranje u starijoj životnoj dobi, u: Nova prisutnost, 12/2.
Autor: seniori.hr
