"Bake i djedovi unucima predstavljaju značajne izvore obiteljske povijesti, tradicije i baštine, a uključenost u život baka i djedova doprinosi tome da djeca razviju pozitivne stavove prema starijoj populaciji i postanu osjetljivijima na njihove potrebe. Također, bake i djedovi predstavljaju nadu u budućnost jer svojim unucima mogu pokazati da starenje ne znači prepustiti se dosadi, nego da je pred njima vrijedan period života u kojem su potencijalno svi na dobitku”, navodi Krstović.
Kada se govori o odnosu baka i djedova s unucima, često se govori o odnosu koji može biti potencijalno pun nesuglasica između baka i djedova i njihove djece. Postavlja se pitanje kako nadvladati ovaj problem. Odnos baka i djedova prema unucima obično karakterizira požrtvovnost i nesebičnost. Puni su razumijevanja, obećanja, udovoljavanja različitim zahtjevima, ali naravno, u određenim granicama. Zbog toga, ovaj odnos se gleda kao poseban. Djedovi i bake na poseban način doprinose odgoju. Kroz različite zajedničke aktivnosti djeca stječu posebna iskustva koja im možda njihovi roditelji ne bi prenijeli na njih zbog dobi u kojoj se nalaze. Može se reći kako je potpuno drugačija odgojno obrazovna uloga baka i djedova.
“Bake i djedovi se igraju s djecom, posebno onih igara koje su se igrale kad su njihovi roditelji bili djeca, upoznaju ih s načinima života koji je otišao u nepovrat, obavljaju zajedničke životne aktivnosti koje su djeci upravo stoga što ih nema u suvremenom djetinjstvu posebno interesantne. Oni predstavljaju mirnu oazu u koju se djeca rado vraćaju. U ovim odnosima djeca se osjećaju nesputano, oslobođena su tenzija i napetosti koje su karakteristične za današnje djetinjstvo. U komunikaciji su s odraslima koji za njih imaju beskrajno puno ljubavi i strpljenja, pružaju im podršku i predstavljaju ‘punjače baterija’ za lakše snalaženje u suvremenom načinu života”, zaključuje Jasna Krstović.
