Ne okrećite leđa križobolji! Naučite prepoznati upalnu križobolju!

Svjetski dan spondiloartritisa obilježava se 28. travnja. Upalna križobolja javlja se kod 5 do 7% populacije i većinom pogađa osobe mlađe od 40 godina. Hrvatska još nema registar oboljelih od spondiloartritisa, a od njega boluje oko 40.000 osoba (oko 1% populacije).

pixabay.com

Bol u leđima je vrlo česta i ima mnogo različitih uzroka i s takvom boli, koja traje najmanje tri mjeseca, živi oko 23% odraslih osoba. Od 60 do 80% osoba ima bar jednu epizodu križobolje tijekom života, a 15 do 20% odraslih osoba doživi epizodu križobolje tijekom jedne godine. U većini slučajeva radi se o mehaničkoj boli, ali oko 3% odraslih pati od upalne križobolje. Važno je razlikovati upalnu križobolju od mehaničke boli u leđima jer to može pomoći u postavljanju dijagnoze aksijalnog spondiloartritisa, čiji je važan element upravo upalna bol u leđima. Različiti su uzroci i postoji potreba za različitim pristupom u dijagnosticiranju i zbrinjavanju oboljelih. Dijagnoza upalne križobolje često se postavlja sa zakašnjenjem što utječe na tjelesne, emocionalne i socijalne aspekte ljudskog života, a učinci mogu biti doživotni.

Karakteristike upalne križobolje:
• početak u mlađoj dobi, obično u osoba mlađih od 40 godina;
• postupni početak boli;
• simptomi boli u leđima ublažavaju se vježbanjem/razgibavanjem;
• bol se ne ublažava mirovanjem;
• bol noću, često budi osobu u drugoj polovici noći;
• jutarnja ukočenost koja traje dulje od 30 minuta;
• bol koja traje dulje od 3 mjeseca;
• naizmjenična bol u stražnjici i bedrima.

Potrebno je skratiti vrijeme koje je potrebno za postavljanje dijagnoze podižući svijest o upalnoj križobolji, kao ključnom simptomu aksijalnog spondiloartritisa, što raniji pregled subspecijaliste reumatologa pravilno odabranih pacijenata, što ranije liječenje i sprečavanje upale i strukturnih oštećenja i održavanje kvalitete života. Kako zahvaća većinom mlađu radno aktivnu populaciju, na drugom je mjestu kao uzrok izostanka s posla te može dovesti i do različitih stupnjeva invalidnosti. U Hrvatskoj je pacijentima dostupna sva potrebna terapija. U prvoj godini liječenja teže je dostupna najsuvremenija biološka terapija koje se financira iz bolničkih proračuna.