Rođen je 14. studenog 1895. godine u Philadelphiji. Potječe iz dobrostojeće liječničke obitelji. Pohađao je Yale i diplomirao 1916. godine, nakon čega je upisao studij neurologije na sveučilištu Philadelphia.
U Washington se seli 1924. godine, gdje počinje raditi kao prvi neurolog u bolnici St. Elizabeth. Pacijenti su mu bili motivacija za nastavak obrazovanja i razvijanja u tom polju medicine te tako nekoliko godina kasnije stječe titulu doktora znanosti u području neuropatologije, koja mu je osigurala poziciju voditelja odjela za neurologiju na Sveučilištu George Washington.
Prvi pokušaj lobotomije izveo je švicarski psihijatar Gotlieb Burckhardt osamdesetih godina 19. stoljeća. Egas Moniz, portugalski neurolog i liječnik, 1935. godine izveo je leukotomiju u svrhu liječenja psihičkih oboljenja. U Monizu je Freeman vidio svog idola te mu je tako Moniz postao i mentor. Freeman je modificirao ovu metodu i nazvao je lobotomija.
Kako Freeman nije imao licencu za izvođenje lobotomije angažirao je neurokirurga Jamesa Wattsa. Prvu lobotomiju izvršio je 1936. godine na Alice Hood Hammat. Do 1942. godine obavili su preko 200 lobotomija te su objavili rezultate obavljenih operacija koji govore da se u 63% slučajeva stanje poboljšalo, u 23% ostalo je nepromijenjeno dok se u 14% stanje pogoršalo.
Nakon desetak godina vršenja lobotomije Freeman je čuo za talijanskog liječnika Amarra Flambertija koji je vršio lobotomiju uvlačenjem šiljka za led kroz očnu duplju. Nakon eksperimentiranja novim načinima Freeman je formulirao novi postupak i nazvao ga transorbitalna lobotomija. Ovakav postupak bilo je moguće obaviti van operacijske sale bez korištenja anestezije, bez neurokirurga, a koristeći elektrokonvulzivnu terapiju za izazivanje napadaja.
Watts je napustio Freemana 1950. godine. Freemanu je to bila prekretnica te je odlučio obilaziti mentalne institucije diljem zemlje u svom kombiju (lobotomobil). Na tom obilasku vršio je lobotomije i obučavao osoblje kako da ju oni izvrše.
U skoro četiri desetljeća Freeman je obavio 3439 lobotomija, nakon kojih su neki pacijenti ostali paralizirani, a mnogi se nisu ni oporavili. Umro je 31. svibnja 1972. godine.
Autor: www.seniori.hr
