"Prijateljica je prije nekoliko mjeseci dobila unuka. Gotovo sve poruke koje su joj stizale tim povodom, u različitim varijantama bile su u stilu „čestitke baki“. Prijateljica je dobivene poruke prokomentirala. „Zar sam ja sad samo baka?. Pa i dalje sam ista osoba, ali izgleda da nemam više ni ime, ni titulu.“
Tada sam se sjetila da sam u jednom trgovačkom centru prije par godina čula trgovkinju kako se mojoj mami obraća sa: „Bako, a što vi trebate?“. Nije mi bilo pravo zbog načina na koji joj se obratila i trgovkinji sam „održala mali tečaj bontona“ jer smatram da je za sav svijet (osim svoje unuke) moja mama gospođa bez obzira na godine. Ne mislim da „baka“ ima negativni prizvuk (dapače, meni zvuči vrlo prisno), ali smatram da ste baka ili djed samo svojem unuku ili unuci, a ne i ostalima.
Istom tome sam svjedočila i u jednoj bolnici (a nije to karakteristično samo za tu ustanovu). Zdravstveni radnici također su skloni starije osobe nazivati „bakom“ ili „mamom“. Jedan liječnik mi je objasnio da se on na taj način obraća starijim osobama jer misli da tako postiže bliskost s pacijentom (ne vjerujem u tu teoriju i ne znam jeli to učio na Medicinskom fakultetu). Još je gore kad u razgovoru sa starijim osobama počnu sporije govoriti i koristiti jednostavne izraze kao da pred sobom imaju malo dijete ili osobu ograničene inteligencije (tzv. sekundarno tepanje). Zar ovaj spomenuti liječnik, ali i ostalo bolničko osoblje ne razmišljaju da su to iste osobe, ali samo starije i ništa više.
Stvar kućnog odgoja
Smatram da je pravilno oslovljavanje stvar kućnog odgoja, ali i nečega što bi se trebalo naučiti u vrtiću ili školi. Ni naši javni mediji nisu imuni na takvo ili slično oslovljavanje. Jedan poznati novinar (nadam se nenamjerno) nazvao je u vrlo gledanoj emisiji starije osobe „starčići“. Ne znam jeli to stvar (ne)razmišljanja, (ne)poštovanja ili nečeg trećeg, ali bi to svakako trebalo promijeniti.
Svaka osoba pa tako i starija osoba zaslužuje poštovanje koje između ostalog uključuje pristojno obraćanje. Znam da će mnogi reći kako ovo nije najveća briga starijih osoba, ali eto i za početak nešto. Zato bonton u ruke da se podsjetimo, ponovimo ili naučimo.
Izvor: superseniori.hr
