Valentin je bio svojevrsni kroničar grada. Nazivali su ga živom enciklopedijom jer je zahvaljujući svojoj memoriji znao datume rođenja gotovo svih svojih sugrađana onih starijih i mlađih, rodbinske veze, tko je završio ili pohađa koju školu, gdje radi i tome slično. Pomno je Vale, kako su ga od milja zvali, pratio sva gradska događanja. Bio je omiljen, pun dobrote i velika srca zbog čega je bio poznat i u ostalim gradovima naše županije. Sa svojim maškarama odlazio je na karnevale širom Dalmacije gdje je stekao mnoga prijateljstva.
Bio je član trogirskih “Malara“ i strastveni navijač HNK Trogir, miljenik trogirskih klapa posebice klape “Tragos“, svih KUD-ova, sportskih klubova. Znao bi on često prošetati do gradske uprave ili “Trogir holdinga“ i “snimiti“ situaciju unoseći vedrinu i optimizam među djelatnike. Najdraže bi mu bilo proćakulati s novinarima Gradskog radija s čijih valova je jedno vrijeme svako jutro budio sugrađane zaželjevši im dobro juto te recitirajući stihove najdraže mu pjesme “Oj Trogiru grade“. Jedan od stihova glasio je: Iz svojeg grada otić nikad neću!
Uistinu, iako ga više nema, ostavio je duboki trag te iz sjećanja njegovih Trogirana nikad neće otići.
Izvor: slobodnadalmacija.hr
