Umjesto da doma sjede i gledaju sapunice splitske bakice rasturaju u kickboxu

Ima puno svita što će sada kazati – koji vas vrag tira da u tim starijim, umirovljeničkim godinama, po divljoj južini u rano jutro boksate uprazno na praznoj, hladnoj splitskoj plaži podno Marjana. Mlatite rukama, tučete nogama. Idete zaraditi upalu pluća, škerac u kičmi, lom u kuku, ko da vam baš to triba, umisto da doma čučite, čuvate unučad, radite goblene, gledate sapunice. Ali što divlji vjetar na Kašteletu može napraviti splitskim kickbox bakama? Ništa. Mogu mu samo glasno zapjevati "A vitar puuuuše, neka puše".

- Ma ko šta njima može. Pa to su kickboxbake, to su moje četiri aerobikašice, umirovljenice, sve od 60 pa nadalje, koje dva puta tjedno treniraju kickbox aerobic. Njih zanima akcija, one se optimizmom bore protiv svega što godine sa sobom donose. Najgore što donose je zanemarivanje fizičke aktivnosti. Od toga pada snaga u mišićima, ne stvaraju se hormoni koji dižu cijeli sustav, na neurone se lijepe amilaze, od njih dolaze Parkinsoni, Alzhajmeri...– kaže prof. Sretan Bandalović, od ženskog milja Bandalovik, koji u svojoj 71-oj izgleda kao da će ovog trena sam samcat osvojiti vrh Himalaje.

A počelo je prije nekoliko godina, kada je profesor u splitsku Udrugu umirovljenika Mi unio revoluciju, i umjesto klasičnih formalnih vježbi uveo plesni aerobic. Tko je ispao ispao je, oni koji su ostali plešu i dalje, među njima i najstarija, 84-godišnja Splićanka. A onda se putem oformila skupinica žena koja voli još žešće, što joj je omilio kickbox uveden u aerobic. To su ove naše kickbox bake.

Ima logike, sve je ionako ples koji se može nazivati različitim imenima. Evo recimo, ispružiš ruku, saviješ lakat, dižeš ga brzo put gore. Koljeno saviješ, pa njime udaraš u zraku. Čekaj, da si u ringu bio bi kickbokser. Kada si na podiju, tada si plesač. A kada uletiš u formaciju, kao naše bakice, tada postaješ gotovo kao plesna skupina iz nekog videospota. Ali nikada ne znaš, možda im ovi precizno upućeni pokreti spase život. Uvježbano centriraju nekog potencijalnog napasnika tamo gdje je najmekši.

- Ovo je ritam za odmaranje glave, vitamini za mozak, uz našeg splitskog dr. Oza najbolji lijek za sve. Ima žena koje vole lakši tempo, ali ima i nas šta volimo žustrije. I otkrile smo se u istoj ljubavi i programu našeg profesora. Da jel dobro, ma di neće, prije ne bi uvatila autobus, jedva bi se ubrzala, a sada stignem prije njega.

Ne bi se od kičme digla iz kreveta, jednom sam četiri miseca ležala, a vidi sada šta radim s nogama, rukama, leđima. Prije bi radila po cili dan, a sada otkrivam novi život – evo ih, jedna za drugom ispaljuju rečenice četiri mladice, Lucija Hrga (68), Ivanka Ljubić (60), Ivanka Ivančić (66), Tonkica Kosor (70), naše kickbox uzdanice.

Ne možeš ih pohvatati. Sada su vamo, sada tamo. Na prve taktove već su u borbeno-plesnoj formaciji. Udaraju u zamišljenu boks vreću, tuku koljenima, plešu, smiju se, pjevaju, zafrkavaju. Pune su života, ne plaču da ih nešto boli. Viču da je penzija zakon, kako ona ne mora značiti kraj nečega, već početak novoga, preporod života. Nakon treninga će na noge do centra Splita, do svoje štacije za južina, sjest će na kavicu, kolače, ćakulati. Planirat će druženja, odlazak u ribolov, na planinu...

- Ma jel vam ja izgledam kao baka!? Ma pogledajte me. Sad će mi svit rugat, ali meni ka da je 20. A najstarija sam ovde. Imam troje dice, šest unučadi, vježbam, hodam, trčim, družim se. Sve je stvar gledanja, evo šta mi ovde uvik kažemo, treba ulagat u sebe. Treba vježbat, gibat se. Rekao je nama naš profesor, kad ne vježbaš, hrskavica okoštava, sve te boli, stariš. Zato mi stalno u sebe ulažemo – kaže živahna Tonkica.

Uzor im je njihov trener koji vozi snažni motor, u mirovini radi još dva posla, trenira u teretani, drži treninge umirovljenicama na dvije splitske lokacije, svaku večer trči dva kilometra. I za svoje učenice posebno bira glazbu. Pa kada neku pjesmu čuje, skine je preko programa prepoznavanja koji ima na svom pametnom mobitelu. Ne ide za kickbox bake svašta, treba to pomno izabrati. A s njegovih 100-ak CD-ova idealne su neke od skladbi Olivera, Parnog valjka, Bare i Majki, Beach Boysa, ili Carla Douglasa. Recimo njegov hit Kung fu fighting.

- Da vam kaže iskusni profesor, nema vam koristi od hodanja, ni od brzog hodanja, ni od vježbi kod kojih nema opterećenja mišića. To su metode jogastog, dosadnog, samo ugodnog istezanja koje ne vridi ništa, tijelu ne donosi nikakvu korist. To ja nazivam zagrijavanjem. Treba vježbati, mišiće staviti pod napor, treba živjeti u pozitivnom stresu, stalno pred sebe stavljati nove zadatke, natjeravati mozak na rad. To je tajna vitalnosti koju prenosim svojim učenicama. A rezultat vidite, kod mene u 71-oj sami mišići, kod njih ni mrva pesimizma – veli prof. Bandalović.

Trener izvodi moon walk

Imamo izazov, pa da vas vidimo! Prof. Bandalović kaže da je najstariji Hrvat, vjerojatno i Europljanin koji s lakoćom može izvesti moon run, ili brzo trčanje unazad. OK, svi znamo za moon walk, to je onaj usporeni način hodanja, kao na Mjesecu. Isprofilirao ga je davno još i Michael Jackson. Ali pokušaj ti usklađeno i brzo trčati unazad, to je već znanost. To je prof. Bandalović usavršio do savršenstva, pa da vidimo tko ga nadmašiti može. Rukavicu je bacio, a na vama je da odgovorite istom mjerom.

Izvor: Slobodna Dalmacija