Poremećaji u prehrani, suprotno popularnom vjerovanju, nisu rezervirani samo za mlade djevojke opsjednute fizičkim izgledom. Anoreksija i bulimija, kao najčešće manifestacije poremećaja u prehrani, mogu se javiti i kod starijih osoba.
Psihološki faktori koji uzrokuju pojavu anoreksije i bulimije kod starijih mogu biti bolest, paranoidna psihoza, opsesivno-kompulzivni poremećaj i demencija. Dodatno, anoreksiju kod starijih vežemo uz sve slabije društvene veze, usamljenost, depresiju i gubitak neovisnosti, što rezultira u sve manjoj motivaciji za redovitom konzumacijom hrane.
U određenim aspektima, anoreksija u mlađoj i starijoj dobi ima slične simptome i manifestacije. I jedni i drugi hranu odbijaju uz isprike da su umorni, da nisu gladni, da se ne osjećaju najbolje. Također, obje grupe imaju iskrivljen pogled na vlastito tijelo, vide se debljima nego to jesu, imaju poteškoća s izražavanjem emocija, nerijetko imaju komplicirane obiteljske odnose te osjećaju potrebu za skrivanjem svog ponašanja od drugih.
Stres je svakako uvijek prisutan faktor kod razvijanja poremećaja neovisno o dobi, ali su stresori različiti. Kod starije populacije, najčešći stresori su razvod, gubitak supružnika, osamostaljenje odrasle djece, mirovina, bolest i slično.
Poremećaje prehrane je, ipak, teže dijagnosticirati kod starije populacije. Dijelom zato što ih jednostavno ne povezujemo s tom populacijom, a dijelom zato što su maskirani nekim drugim zdravstvenim problemima. Također, starije će se osobe češće odlučiti na korištenje laksativa nego na povraćanje, za razliku od mlađih.
Juliann Schaeffer (todaysgeriatricmedicine.com) navodi kako starije osobe koje pate od poremećaja u prehrani spadaju u jednu od tri kategorije:
1. oni koji su od poremećaja u prehrani patili u prošlosti, a nisu ga liječili,
2. oni čiji je poremećaj bio u remisiji i javio se u kasnijoj životnoj dobi, te
3. oni kod kojih se poremećaj u prehrani prvi put javio u kasnijoj životnoj dobi.
Jednako kao i u drugim dobnim skupinama, poremećaj u prehrani je moguće pobijediti u i starijoj dobi uz pomoć stručnjaka i podršku bližnjih. Uz konstantnu podršku i ohrabrivanje, adekvatnu terapiju, pojačanu aktivnost i složen plan i program prehrane, oni uhvaćeni u koštac s ovim problemom mogu ponovno razviti socijalne vještine, povećati samopouzdanje i ponovno se vidjeti realno, onakvima kakvi zaista jesu.
Autor: seniori.hr