Udio osoba starijih od 65 godina posljednje vrijeme je u izrazitom porastu. Starije osobe imaju životnog iskustva i mudrosti, a volontiranje je dobar način za aktivno starenje i borbu protiv socijalne isključenosti.
Volontiranje je neprofitna i neplaćena aktivnost kojom pojedinci doprinose dobrobiti zajednice ili cijelog društva, postoji u raznim oblicima i uključuje lokalne i međunarodne volonterske pothvate. Volontiranje nije uvjetovano vanjskim faktorima poput primanja plaće i stjecanja društvenog statusa, uvjetovano je unutarnjim motivima i razlozima, kao što su osobni razvoj, motivi za rješavanje konkretnih problema preko volonterskih akcija i motivi vezani uz društveni razvoj.
Volontiranje u mlađoj životnoj dobi može biti jamstvo za nastavak volontiranja i u zlatnoj dobi. Mnoge osobe samo su nastavile i volontiranje u starijoj životnoj dobi jer im je to bio logičan slijed događaja. Za neke osobe volontiranje predstavlja i priliku da učine nešto dobro za društvo, a glavni motiv im je želja da socijalne probleme učine vidljivijima. S druge strane, neke starije osobe vole biti aktivni članovi društva i sudjelovati u raznim aktivnostima. Volontiranje u starijoj životnoj dobi je prilika da se nastave stjecati znanje i iskustvo te da se nauči nešto novo. Potreba za učenjem i stjecanjem novih znanja i vještina pripada cjeloživotnom učenju.
Odlaskom u mirovinu javlja se višak slobodnog vremena, gubi se rutina odlaska na posao i doživljaj vrijednosti koju im je pružao rad. Osoba starije životne dobi volontiranjem razvija samodisciplinu, samopoštovanje, povećava osjećaj vlastite vrijednosti te društvenu mrežu i nove prijateljske odnose. Također, volontiranje je lakši način prelaska iz svijeta rada u svijet mirovine.
Starije osobe doprinose prvenstveno svojim iskustvom koje im pomaže razumjeti probleme drugih te vještinama koje su stjecali tijekom života. Budući da su u mirovini imaju višak slobodnog vremena koje mogu kvalitetno iskoristiti uz volontiranje, a zbog toga su i fleksibilniji u sudjelovanju u volonterskim aktivnostima. Također imaju više strpljenja i tolerancije upravo zbog životnog iskustva. Kada starija osoba volontira postaje svjesna da je sama sposobna mijenjati stvari i pružiti pomoć nekom drugom te da volontiranjem čini dobrobit zajednici. Samim ovim, osjeća se korisno.
Naravno, nisu sve starije osobe u stanju volontirati, što zbog zdravstvenih prepreka, što zbog mobilnosti ili pak stavova. Problem stavova starijih osoba je manjak povjerenja i pouzdanja u vlastite sposobnosti, što je na kraju prepreka za obavljanje volonterskih aktivnosti. Volonterske aktivnosti dobro dođu osobama kojima prijeti socijalna isključenost, kao i za one koji imaju smanjenu društvenu mrežu.
Prema istraživanjima provedenim u Republici Hrvatskoj i rezultatima iz Volonterskog centra Zagreb, volontere starije životne dobi karakterizira samoinicijativan dolazak i izraz volje, želje i mogućnosti za volontiranjem. Mjesečni prosjek je prijava dvije osobe starije dobi za volontiranje, no u većini slučajeva budu ženskog spola, a prema stručnoj spremi najčešće se prijavljuju osobe sa završenom srednjom školom. Nedovoljno volontiranje objašnjeno je time što volonterski rad nije dovoljno na cijeni, nepovoljna je društvena klima za volontiranje, a ekonomska situacija je teška.
Obzirom da volontiranje pridonosi socijalnom kapitalu i jača međugeneracijsku solidarnost nužno su daljnje aktivnosti u jačanju i promoviranju volonterstva i uključivanju volonterskog rada u službene statistike.
"Ako ništa ne poduzimamo, pretvaramo se u pasivne promatrače. To je pitanje naše savjesti. Uključivanje u volonterski rad daje osjećaj ispunjenosti, zadovoljstva i donosi novo iskustvo, što je dobro i za naš osobni rast." – dugogodišnja volonterka Margareta.
Autor: www.seniori.hr
