Zlostavljanja osoba starije životne dobi - pojam u svijetu i u RH

Sam pojam ˝zlostavljanje starijih osoba˝ prvi put su opisali Baker i Burston u British scientific journals 1975. kao tzv. granny battering ili zlostavljanje bakica ( Neno i Neno, 2005.), no istraživači su pokazali interes za ovaj fenomen tek krajem osamdesetih, odnosno početkom 90-ih. Problem od samog početka se odnosio na definiciju koja je bila neusklađena.

Ono se odnosi na nasilje, maltretiranje i/ili zanemarivanje koje stariji mogu doživjeti od supružnika, skrbnika, djelatnika stručnih službi ili osoba u situacijama moći i povjerenja. Međunarodna mreža za prevenciju zlostavljanja starijih osoba (International Network for the Prevention of Elder Abuse) definirala je zlostavljanje starijih na sljedeći način: „Zlostavljanje starijih je pojedinačan ili ponavljajući čin ili nedostatak odgovarajućeg postupanja, koje se događa u bilo kojem odnosu očekivanja i povjerenja, a koji uzrokuje bol, nepriliku i/ili nevolju starijoj osobi“. Posljedice nasilja nad starijim osobama mogu za njih biti dalekosežne, od oštećenja već ionako narušenog zdravlja, fizičkog i mentalnog, do gubitka i ono malo materijalne sigurnosti koju im omogućuje mirovina, ako ih se materijalno iskorištava, pa sve do smrti.

Značajno istraživanje provedeno je u Sjedinjenim Državama u trajanju od 9 godina, na uzorku od 2 812 starijih osoba, od kojih su identificirani oni koji su doživjeli zlostavljanje i/ili zanemarivanje. Dobiveni su nalazi pokazali da je u kontrolnoj skupini, u kojoj nije bilo zlostavljanja, 40% starijih još bilo na životu, dok je u skupini u kojoj su stariji bili izloženi zlostavljanju, preživjelo svega 9%. Istraživači su zaključili da zanemarivanje i zlostavljanje uzrokuje ogroman »interpersonalan stres« koji se može smatrati dodatnim rizikom za smrt (Abuse of Elderly, 2002.).

Zabrana svih oblika zlostavljanja i nasilnog ponašanja nad drugima propisana je Ustavom RH kao temeljnim zakonom koji promiče zaštitu ljudskih prava i sloboda u svojim člancima 58. st. 1., 64. st. 4., i u čl. 65.st.1. Unatoč tome zlostavljanje starijih osoba često je skriven fenomen s mnogim preprekama u njegovu otkrivanju. Istraživanja ukazuju na veliku "tamnu brojku" slučajeva nasilja nad starijima, pri čemu se tek 1 od 13 ili 14 slučajeva zlostavljanja prijavi.

Postoje brojni razlozi zašto je zlostavljanje starijih tek nedavno priznato kao postojeća činjenica. Starije osobe-žrtve zanemarivanja i/ili zlostavljanja mogu osjećati sramotu i strah i ne priznavati da njihovi bližnji s njima loše postupaju, neki mogu sebe kriviti za to što im se događa, mogu biti izolirani, starija osoba može misliti da se to isto drugima ne dešava, neki se boje posljedica ako otkriju svoju situaciju, te negativan odnos društva prema starijima. Kao jedan od razloga navodi se i nedovoljna senzibiliziranost i educiranost stručnjaka za taj problem. Starije osobe predstavljaju društveno osjetljivu kategoriju stanovništva kojoj je potrebno osigurati dodatne uvjete kako bi uživali svoja prava i imali kvalitetan život u starosti.

Potrebno je naglasiti negativni trend zanemarivanja starijih osoba u Republici Hrvatskoj koji je postao toliko raširen da je uzrokovao nove mjere i donošenje novog Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (NN 70/17) kojim se od početka ove godine zanemarivanje starijih i nemoćnih članova obitelji tretira se kao novi oblik nasilja, uz tjelesno, psihičko, spolno uznemiravanje i ekonomsko nasilje, te su za njega propisane visoke kazne zatvora do 45 dana i nemale novčane sankcije od minimalno 10 tisuća kuna. Po prvi puta od 1. siječnja 2018. godine Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji ( NN 70/17) opisuje i priznaje kao posebno, nasilje nad starijim osobama u obitelji. Tako nam Zakon propisuje da je jedan od oblika nasilja u obitelji u članku 10. točki 6) „ zanemarivanje potreba osobe s invaliditetom ili osobe starije životne dobi koje dovodi do njezine uznemirenosti ili vrijeđa njezino dostojanstvo i time joj nanosi tjelesne ili duševne patnje“.

Sukladno navedenom Zakonu osobe starije životne dobi su one koje su navršile 65 godina života i starije, te uživaju posebnu zaštitu.

Matea Anić, mag. iur.

Udruga Bijeli krug Hrvatske