Izvaninstitucionalne usluge za starije osobe

U Hrvatskoj se prepoznaju prednosti izvaninstitucionalnih usluga u skrbi za starije osobe, posebice njihova djelotvornost, no nedovoljno se razvijaju te ne uspijevaju pratiti potrebe i rasteretiti rezidencijalne kapacitete.

To vodi individualizaciji skrbi, čemu dodatno pridonosi činjenica da financiranje skrbi postaje sve više individualna odgovornost. Vidljiva je i tendencija profesionalizacije sustava, odnosno donose se stroži standardi kvalitete, posebice glede traženih kvalifikacija pružatelja usluga te omjera stručnih radnika i korisnika, a sve se više regulira i udomiteljstvo (Dobrotić, 2016, 34).

Opredjeljenje Republike Hrvatske za zaštitom starijih osoba kao ranjive skupine proizlazi iz Ustava Republike Hrvatske: u članku 57., stavak 1. navedeno je da slabim, nemoćnim i drugim, zbog nezaposlenosti ili nesposobnosti za rad, nezbrinutim osobama država osigurava pravo na pomoć za podmirenje osnovnih životnih potreba, u članku 63. stavak 4. da su djeca dužna brinuti se za stare i nemoćne roditelje, te u članku 64., stavak 1. da je dužnost svih da štite djecu i nemoćne osobe. Starije i nemoćne osobe su u sustavu socijalne skrbi prepoznate kao posebno osjetljiva kategorija korisnika, članak 21. Zakona o socijalnoj skrbi („Narodne novine“ broj 157/13).

U svrhu uspostave cjelovitog pristupa i dugoročne strategije skrbi o starijim osobama, Ministarstvo socijalne politike i mladih je u Strateškom planu za razdoblje 2014.-2016. definiralo ciljeve i načine njihova ostvarenja u području uspostave sustavnog pristupa u (socijalnoj) skrbi za starije osobe kroz standardizaciju usluga za starije osobe, usklađivanje cijena usluga koje se starijim osobama pružaju u mreži socijalnih usluga, redefiniranje načina ostvarivanja prava iz socijalne skrbi za starije osobe u mreži socijalnih usluga te izradu Strategije skrbi o starijim osobama. Ciljevi koji se nastoje postići Strategijom, a proizlaze iz problema uočenih prilikom analize postojećeg stanja, odnose se na unaprjeđenje normativnog okvira i sustava pružanja pomoći i usluga, osiguranje pravodobne informacije o pravima i uslugama iz sustava socijalne skrbi za starije osobe, te razvijanje različitih oblika socijalnih usluga koje pridonose uključivanju starijih osoba u život zajednice .

U sustavu socijalne skrbi starija osoba može ostvariti pravo na naknade i pravo na usluge ukoliko udovoljava uvjetima iz Zakona o socijalnoj skrbi („Narodne novine“ 157/13 i 152/14). Vrste naknada koje starija osoba može zatražiti: zajamčena minimalna naknada, naknada za troškove stanovanja, troškovi ogrijeva, naknada za osobne potrebe korisnika smještaja te jednokratna naknada. Također, ukoliko osoba spada u ranjivu skupinu, tada može u centru za socijalnu skrb zatražiti osobnu invalidninu te doplatak za pomoć i njegu.

Nadalje, usluge koje starija osoba može ostvariti su: prva socijalna usluga, savjetovanje i pomaganje, pomoć u kući, boravak, smještaj te organizirano stanovanje . Svakako treba naglasiti da u praksi ove usluge vjerojatno nisu potpune i teško ih je realizirati. Sustav skrbi za starije osobe trebalo bi i dalje usavršavati, počevši od obiteljskog okruženja pa do institucija.

Vesna Dujić, dipl. socijalna radnica

ravnateljica Doma za starije osobe Sv. Frane, Zadar