Problem zlostavljanja starijih osoba

Prema definiciji Svjetske zdravstvene organizacije (SZO), zlostavljanje starijih osoba je "pojedinačan ili ponovljeni čin, odnosno nedostatak prikladne aktivnosti, koji se javlja unutar bilo kojeg odnosa sa starijom osobom u kojem se očekuje međusobno povjerenje, a koji rezultira štetom ili stresom starije osobe".


Danas se smatra kako je zlostavljanje starijih osoba važan javnozdravstveni i socijalan problem, nažalost još uvijek nedovoljno prepoznat i s neadekvatnim društvenim odgovorom. Dodatno opterećenje nastaje zbog činjenice da se zlostavljanje smatra "privatnom stvari" koja se rješava unutar obitelji te predstavlja tabu-temu čak i u razgovorima između starijih osoba. Ovaj se problem javlja i u razvijenim zemljama, jednako kao i u manje razvijenim, a karakterizira ga posvemašnji nedostatak realnih izvješća i istraživanja zlostavljanja, pa se njegova učestalost obično podcjenjuje.

Prema navodima Svjetske zdravstvene organizacije, u svijetu jedna od deset starijih osoba doživi neki oblik zlostavljanja svaki mjesec, a prijavljuje ga tek svaka 24. osoba. Najčešći oblici zlostavljanja su:

  • financijsko/materijalno (1-9,2%),
  • psihološko/emocionalno (0,7-6,3%),
  • zanemarivanje/zapuštanje (0,2-5,5%),
  • tjelesno (0,2-4,9%) i
  • spolno (0,04-0,82%) zlostavljanje.

Rizični čimbenici 

Rizični čimbenici mogu se identificirati na nekoliko razina. Na individualnoj razini, odnose se na moguće slabo tjelesno i mentalno zdravlje žrtve, na postojanje mentalnih poremećaja ili bolesti, kao i alkoholizma kod nasilnika, a ženski spol također predstavlja rizik u tradicionalnim društvima gdje žene inače imaju niži društveni status.

Kod rizika na razini međusobnih odnosa najčešće se radi o zajedničkom stanovanju žrtve i nasilnika, zatim o financijskoj ovisnosti nasilnika o starijoj osobi, dugotrajnoj lošoj obiteljskoj situaciji s poremećenim odnosima ili pak o nemogućnosti žena da iz realnih razloga skrbe o starijim osobama (žene se u većini društava smatraju odgovornima za skrb starijih osoba, a kad tu ulogu nisu u stanju ispuniti raste rizik zanemarivanja starijih osoba).

Rizični čimbenici na razini zajednice odnose se na socijalnu izolaciju starijih osoba, nedostupnost odgovarajuće skrbi, te općeniti nedostatak društvene potpore za starije osobe. Socijalno-kulturalni rizici povezuju se s društvenom percepcijom osoba kao fragilnih, slabih i ovisnih, potom na gubitak međugeneracijske povezanosti, neravnopravnu raspodjelu dobara unutar obitelji, te nedostatak financiranja skrbi za starije na svim razinama društva.

mr. Ivana Bočina, dr. med., spec. javnog zdravstva

Voditeljica Odjela za epidemiologiju i prevenciju ozljeda

Služba za epidemiologiju i prevenciju nezaraznih bolesti 

Nastavni zavod za javno zdravstvo Splitsko-dalmatinske županije