Sadržaj ugovora o doživotnom ili dosmrtnom uzdržavanju

Ugovori o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju su oni koji definiraju odnose dviju osoba koje su ugovor sklopile, a od kojih jedna, najčešće osoba starije životne dobi, potpisivanjem postaje primatelj, a druga davatelj uzdržavanja.

Davatelj uzdržavanja obvezuje se da će primatelja uzdržavanja uzdržavati do njegove smrti, za naknadu u visini njegove čitave ili dijela imovine. Primatelj uzdržavanja obvezuje se da će davatelju uzdržavanja dati svu ili dio svoje imovine. Ugovor o doživotnom uzdržavanju i ugovor o dosmrtnom uzdržavanju su stoga dvostranoobvezni, naplatni i strogo formalni ugovori, uređeni Zakonom o obveznim odnosima.

Osnovna, i vrlo bitna, razlika između dosmrtnog i doživotnog uzdržavanja je trenutak prelaska imovine s primatelja uzdržavanja na davatelja uzdržavanja. Kod ugovora o doživotnom uzdržavanju imovina prelazi na davatelja uzdržavanja trenutkom smrti primatelja uzdržavanja dok kod ugovora o dosmrtnom uzdržavanju imovina prelazi na davatelja uzdržavanja odmah nakon sklapanja ugovora, na način određen zakonom.

Sadržaj ugovora o doživotnom i dosmrtom uzdržavanju čine prava i obveze koje dogovaraju stranke te one ovise o potrebama i mogućnostima ugovornih strana i različite su od slučaja do slučaja, ali najčešće se odnosi na zadovoljavanje osnovnih životnih potreba kao što su pružanje ili osiguravanje smještaja, pomoć oko održavanja higijene, osiguranje odjeće i obuće, osiguravanje hrane i pića, davanje određenog iznosa novca u pravilnim vremenskim razmacima, sahrana primatelja uzdržavanja itd. Preciznim uređenjem opsega i načina uzdržavanja smanjujete mogućnost nesporazuma i eventualnih zahtjeva za raskid ugovora zbog neispunjenja ugovornih obveza.

Ukoliko se sklapa ugovor o dosmrtnom uzdržavanju čiji je predmet nekretnina preporuka je da se sadržajem ugovora osigura osobna služnost pravo stanovanja u korist primatelja uzdržavanja kako bi on imao osnovu za korištenje nekretnine koju je prenio na davatelja uzdržavanja. Prema Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, pravo stanovanja je osobna služnost koja svojega nositelja (stanovatelja) ovlašćuje da se služi nečijom stambenom zgradom ili njezinim dijelom namijenjenim stanovanju (poslužna stvar) u skladu s tom namjenom. Ako ste primatelj uzdržavanja na temelju ugovora o dosmrtnom uzdržavanju kojim se prenosi pravo vlasništva nekretnine, možete se sadržajem ugovora osigurati tako da prije prijenosa nekretnine na davatelja uzdržavanja pridržite pravo iz stvarnog tereta. Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju slabije štiti prava primatelja uzdržavanja te se svakako treba obratiti pozornost na druge mehanizme zaštite, kao što su gore navedene preporuke sadržaja ugovora.

Potražite savjet pravnika prije potpisivanja ugovora 

Važnija preporuka je da se prije definiranja sadržaja ugovora o doživotnom ili dosmrtnom uzdržavanju, a osobito prije potpisivanja ugovora potraži pravna pomoć i savjetovanje. Besplatna pravna pomoć može se dobiti u Uredu državne uprave u županiji ili u prema mjestu prebivališta nadležnom Centru za socijalnu skrb.

Ugovor mora biti sastavljen u pisanom obliku te ovjeren od suca nadležnog suda ili potvrđen (solemniziran) po javnom bilježniku ili sastavljen u obliku javnobilježničkog akta. Prilikom ovjere takvog ugovora ovlaštena osoba je dužna ugovarateljima dužna pročitati ugovor i upozoriti ih na njegove posljedice. Pisana forma se traži radi zaštite pravne sigurnosti, sprječavanja mogućih zlouporaba, a i radi zaštite prava trećih osoba.

Važno je naglasiti da su navedene treće osobe tzv. nužni nasljednici (najčešće djeca ili potomci primatelja uzdržavanja) koji otuđenjem imovine temeljem ugovora o doživotnom ili dosmrtnom uzdržavanju gube pravo na nužni dio.

Jelena Milin, socijalna radnica

Dom za starije i nemoćne osobe Zadar