Ugovor o doživotnom uzdržavanju predstavlja jasnu i preciznu obvezu za davatelja uzdržavanja i za primatelja uzdržavanja. Ukoliko davatelj uzdržavanja ne ispunjava svoje obveze, primatelj uzdržavanja može raskinuti ugovor i imovinu ostaviti nasljednicima, ili sklopiti novi ugovor o uzdržavanju. Primatelj uzdržavanja je sve vrijeme vlasnik svoje imovine. Ta činjenica prelaska imovine na davatelja uzdržavanja, nakon smrti primatelja, za primatelja predstavlja određeno osiguranje da će davatelj uzdržavanja svoje obveze ispunjavati sukladno ugovoru.
Zakon o obveznim odnosima omogućuje također i sklapanje Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju. Zbog sličnosti u nazivu i zbog jednakih obveza među strankama s Ugovorom o doživotnom uzdržavanju, ovaj je ugovor izazvao određenu zabunu među umirovljenicima i otvorio prostor zlouporabama. Jedina, ali doista velika razlika, koja mijenja karakter cijelog ugovora je trenutak prijelaza mirovine od primatelja uzdržavanja na davatelja uzdržavanja. Kod ugovora o dosmrtnom uzdržavanju imovina se prenosi u trenutku potpisivanja ugovora. Prema odredbama Zakona, potpisom ovakvog ugovora imovina istog trenutka prelazi na davatelja uzdržavanja. S takvim ugovorom u ruci, davatelj uzdržavanja se već sljedeći dan može uknjižiti na svu onu imovinu koja je predmet Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, čak i bez znanja primatelja uzdržavanja, zato što to takav ugovor dopušta.
Na POVEZNICI možete pronaći predavanje pravne suradnice za pitanja starijih osoba u Udruzi "MI" - Split, Nele Kovačević na temu ugovora o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju.
Predavanje je snimljeno u sklopu projekta "Zaštita prava starijih osoba - promocija, informacija edukacija" koji Udruga "MI" - Split provodi uz podršku Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku.
Glavni cilj projekta je podići kvalitetu života starijih osoba s ciljem njihove veće integriranosti u lokalnu zajednicu te raditi na prevenciji njihove socijalne isključenosti.
