Komentar presude: Osporavanje Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju

Presuda Županijskog suda u Zagrebu 2014. Predmet spora je zahtjev tužitelja, brata tuženika, kojim predlaže utvrditi ništavim Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju kojega su 2004. zaključili tuženik, kao davatelj uzdržavanja i majka stranaka, kao primateljica uzdržavanja.

Foto: pixabay

Ovo zbog toga što taj Ugovor ne odgovara strogom zakonskom propisu jer mu nedostaje jasna izjava primateljice uzdržavanja po kojoj ona daje dio svoje imovine, uz uvjet da ju davatelj uzdržavanja uzdržava do kraja njezina života, čime Ugovoru, po mišljenju tužitelja, nedostaje bitan sastojak odnosno očitovanje jedne strane Ugovora o bitnom sadržaju pravnog posla.

Nadalje tužitelj traži raskid predmetnog Ugovora zbog ne izvršenja, jer tuženik kao davatelj uzdržavanja nije redovito plaćao troškove režija (struje, vode i plina), zbog čega je primateljica uzdržavanja u jednom trenutku dobila ovrhu.

Presudom suda prvog stupnja odbijeni su tužbeni zahtjevi tužitelja. 

Županijski sud u Zagrebu potvrđuje pobijanu presudu suda prvog stupnja.

Obrazloženje:

Sud prvog stupnja je pravilno ocijenio kako Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju nije nasljednopravni ugovor već se valjanost takvog Ugovora prosuđuje prema odredbama Zakona o obveznim odnosima. Dakle, s obzirom da je sporni Ugovor sastavljen u propisanom obliku to je isti pravovaljan jer predstavlja ugovor o dosmrtnom uzdržavanju po pravnim pravilima imovinskog prava kojim se jedan ugovornik obvezuje doživotno uzdržavati drugog ugovornika, a drugi ugovornik izjavljuje da mu još za svojeg života ustupa u vlasništvo svu svoju imovinu ili jedan njegov dio. Prema tome, radi se o ugovoru u kojem nije bitan sastojak ugovora stupanje u vlasništvo imovine uz uvjet primanja uzdržavanja, već se radi o ugovoru gdje prijenos prava vlasništva s primatelja uzdržavanja na davatelja uzdržavanja nije odgođen do smrti primatelja uzdržavanja već je izričito ugovoreno da nekretnine prelaze u vlasništvo davatelja uzdržavanja u trenutku zaključenja ugovora, što je ovdje i učinjeno u točki 5. Ugovora. S obzirom da je u ovom postupku na siguran način utvrđeno kako je Ugovor izvršen, jer je imovina prenijeta na tuženika, neposredno nakon potpisivanja Ugovora, smatra se da se radi o istinskoj volji ugovornih strana.

Prvostupanjski sud nadalje odbija zahtjev tužitelja kojim traži raskid predmetnog Ugovora zbog njegova neizvršenja a stoga što je provedenim dokazima utvrdio kako je tuženik uredno izvršavao sve svoje obveze određene u točki 3. Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju osim plaćanja potrošnje plina radi koje je došlo do ovrhe, ali taj novac je tuženik vratio primateljici uzdržavanja zbog čega joj nije nastala nikakva šteta uslijed provedene ovrhe a taj se propust ne može ocijeniti kao trajno neizvršavanje preuzetih obveza što sve ne predstavlja razloge za raskid predmetnog Ugovora.