Funkcionalnu sposobnost koristi svaki pojedinac i odnosi se na i na one sposobnosti koje bi osoba mogla koristiti da nadoknadi padanje određenih drugih sposobnosti. Upravo je ovo tema mnogih istraživanja u gerontrologiji zato što predstavlja kvalitetu života i zdravlja među starijom populacijom (Roso, 2016: 250).
Projekcije stanovništva predviđaju trostruki porast broja osoba starijih od 60 godina do 2050. godine, što predstavlja udio od 22% ukupne populacije te peterostruki porast starijih od 80 godina. Ti podaci potvrđuju brojke da će do 2045. godine u svijetu broj osoba koji su stariji od 60 godina premašiti broj djece, odnosno, premašiti će mlađe od 15 godina. „Očekuje se da će do 2050. godine u svijetu 20% osoba starijih od 60 godina biti starije od 80 godina. U europskim zemljama predviđa se porast udjela osoba starih 65 i više godina u ukupnoj populaciji od 17% u 2008. na čak 30% do 2060. godine. Broj osoba starijih od 60 godina u Europi premašio je broj djece još 1995. godine, a očekuje se da će do 2050. godine Europa imati dvostruko više starijih osoba nego djece. Procjenjuje se da će u Europi rasti samo udio starijih osoba, dok će se udio stanovnika mlađih od 60 godina konstantno smanjivati” (Roso, 2016: 251).
Istraživanje na temu funkcionalne sposobnosti, samoprocjene zdravlja i zadovoljstva životom starijih osoba u domu za starije osobe
Manuela Roso s Odjela za transfuzijsku medicine u Dubrovniku, provela je istraživanje na temu funkcionalne sposobnosti, samoprocjene zdravlja i zadovoljstva životom starijih osoba u domu umirovljenika. Istraživanje je provodila u Domu za starije osobe koji ima 112 korisnika, a sudjelovao je 51 ispitanik koji je koristio anketu. Rezultati istraživanja pokazali su da je većina ispitanika prije odlaska u dom živjela s drugim članovima obitelji (djeca, unuci i druga uža rodbina), dok više od polovine ispitanika za skrbnike ima djecu. Osamdeset posto ispitanika u ovom istraživanju boluje od kroničnih bolesti.
Što se tiče ljubaznosti osoblja u domu, većina ispitanika je zadovoljna ljubaznošću osoblja u domu za starije (59%), njih 27% smatra da bi moglo bolje, dok 12% ispitanika smatra da se površno odnose prema njima i tek 2% ispitanika nije zadovoljno ljubaznošću osoblja. Ispitanici smatraju kako su uvjeti dobri i prosječni.
Korisnicima je postavljeno pitanje imaju li zadovoljavajuću zdravstvenu skrb otkada su korisnici doma i 67% ispitanika je odgovorilo da su dobro zbrinuti, 21% da bi trebalo biti bolje i 12% da se malo vodi računa o njihovu zdravlju. Iz čega se može vidjeti kako je više od polovine korisnika zapravo zadovoljno uslugom u domu.
“U razgovoru s ispitanicima - što bi možda dodali ili promijenili u domu - svi su se složili da bi trebali imati više organiziranih radionica u kojima bi se više družili i isticali svoju kreativnost. Dio korisnika bavi se izradom nakita, slikanjem, šivanjem te bi htio svoje vještine negdje i izložiti i pokazati mlađim generacijama. Također, neki su naveli da redovito vježbaju, hodaju i druže se međusobno u vrtu uz društvene igre” (Roso, 2016: 253).
Može se zaključiti kako postoji značajan stupanj zadovoljstva u odnosu na empatičnost i pružanja podrške korisnicima u “kriznim” situacijama. Spomenuta funkcionalna sposobnost se razlikuje među korisnicima zbog njihove pokretljivosti koja im zapravo onemogućava i koja ih sputava da samostalno obavljaju sve svoje dnevne aktivnosti.
“Zdravstvena njega i aktivno sudjelovanje populacije starije životne dobi u socijalnim, kulturološkim, duhovnim aktivnostima imaju svrhu autonomnosti i neovisnosti u izgradnji civilnog društva i prilagodbi novoj sredini u kojoj se nalaze ako su korisnici Doma za starije osobe” (Roso, 2016: 253).