Osteoartritis - kako ga spriječiti

Osteoartritis je bolest zglobova koja čini gotovo polovicu svih vrsta artritisa, a karakterizira ga uništavanje zglobne hrskavice. Najčešće je posrijedi sekundarni osteoartritis, koji počinje degenerativnim promjenama hrskavice nakon četrdesete godine života

, pa tako najčešće pogađa ljude srednje i starije životne dobi, više žene nego muškarce. Iako proces zahvaća sve sinovijalne zglobove tijela, najčešće lokalizacije su zglobovi šaka, koljena i kukovi.

Osteoartritis je jedan od najčešćih medicinskih problema u svijetu, glavni razlog za izgubljeno radno vrijeme i ozbiljan gubitak radne sposobnosti.
Nije neizbježan dio starenja
Brojni su uzročnici razvoja osteoartritisa. Iako među rizične činitelje ubrajamo i godine, istraživanja su pokazala da osteoartritis nije neizbježan dio starenja. Tako, primjerice, pretilost može dovesti do razvoja osteoartritisa u koljenom zglobu. Povećan rizik od razvoja osteoartritisa imaju i osobe sa sportskim ozljedama ili ozljedama na poslu. Određenu ulogu u razvoju ima i genetika, osobito osteoartritisa u rukama. Nadalje, utjecaj na razvoj bolesti mogu imati i smanjena fizička aktivnost te druge metaboličke bolesti kao što je npr. dijabetes. Naime, osteoartritis je multifaktorijalna bolest zgloba koja nastaje kao rezultat mehaničkih i bioloških zbivanja koja destabiliziraju normalnu funkciju hrskavičnih stanica, pregradnju hrskavice, izvanstaničnog matriksa i područja kosti ispod hrskavice.
Upozoravajući simptomi osteoartritisa
Hrskavica oblaže krajeve kostiju i tako čini sastavni dio zgloba. Zbog trljanja kostiju jedne o drugu vremenom se uništava, što uzrokuje bol i dovodi do smanjenja ili gubitka mogućnosti pokreta u zahvaćenom zglobu.
Najčešći simptomi osteoartritisa su:

  • bol u zglobu za vrijeme ili poslije kretanja
  • neugoda u zglobu prije i/ili tijekom promjene vremena
  • oticanje i ukočenost zgloba, pogotovo nakon kretanja
  • koštane izbočine na sredini ili kraju zgloba prstiju ili baze palca
  • gubitak fleksibilnosti zgloba.

Liječnici postavljaju dijagnozu osteoartritisa na temelju anamnestičkih podataka o simptomima te kliničkog pregleda i uočavanja prisutnih znakova u zahvaćenom zglobu, a rendgensko se snimanje koristi za potvrdu dijagnoze. Kod većine osoba starijih od 60 godina bolest se prikazuje na rendgenskim snimkama, a samo ih trećina ima stvarne simptome.
Uloga kolagena u potpornim tkivima
Kolageni su skupina blisko povezanih bjelančevina sa strukturom trostruke proteinske uzvojnice. Najzastupljeniji su proteini u ljudskom organizmu (čine 30-35 posto ukupnih bjelančevina u tijelu) i predstavljaju glavnu proteinsku komponentu kože, kostiju i vezivnog tkiva.
Kolagen daje čvrstoću i stabilnost tkivu, a osnovna karakteristika njegovih vlakana je fleksibilnost. Iznimno je otporan prema opterećenjima na vlak pa se praktički ne rasteže, tako da se kod maksimalnog opterećenja produži samo pet posto. Računa se da kolagenske niti tvore oko 80 posto vezivnog tkiva. Do sada je poznato oko 20 različitih vrsta kolagena od kojih su najvažnije četiri. Kolagen tip I se nalazi najviše u kostima, kolagen tip II u hrskavici, tip III uglavnom u šupljim organima kao što su krvne žile, maternica i probavni sustav, a kolagen tip IV u bazalnim membranama.
Govoriti o ulozi i važnost kolagena za naš organizam znači govoriti o jednom od temeljnih tkiva – vezivnom tkivu. Ono zajedno s hrskavičnim i koštanim čini potporno tkivo, a rasprostranjeno je po cijelom tijelu. Ima niz različitih uloga: povezuje pojedine kosti u zglobove, gradi ovojnice oko organa i međusobno ih odvaja, povezuje kožu sa strukturama ispod nje, obavija mišiće i pojedine mišićne grupe, oblaže i štiti krvne žile i živce na mjestima gdje ulaze ili izlaze iz organa, pa, osim potporne, ima i nutritivnu ulogu. Posebna građa veziva osigurava i ulogu u očuvanju prirodne otpornosti organizma, te regeneracijsku ulogu (sudjeluje u obnovi svih vrsta potpornog tkiva).
Ljudski organizam ima sposobnost sinteze kolagena, konstantno potrebnog zbog rasta i zamjene istrošenih tkiva, zacjeljivanja i obnove ozlijeđenog tkiva. S vremenom organizam postepeno gubi kapacitet njegove obnove zbog procesa starenja, trajnih preopterećenja (vrhunski sport, fizička aktivnost) ili autoimunih bolesti. U mladosti se gubitak kolagena brzo nadomješta, ali s godinama taj gubitak postaje sve izraženiji, pa se računa da nakon 25. godine života tijelo prosječno gubi 1,5 posto kolagena godišnje.
Može li se nadomjestiti gubitak kolagena?
Način života, pravilna prehrana i kontinuirana tjelesna aktivnost mogu donekle ublažiti i usporiti gubitak kolagena i njegove posljedice, međutim u suvremeno vrijeme to nije dovoljno. Životni vijek sve je duži, ali blagodati tog produžetka sve starija populacija može uživati samo uz uvjet očuvanja zdravlja i osnovnih funkcija organizma. Dodaci prehrani s kolagenom nadoknađuju kolagen izgubljen prirodnim procesom.

 

Izvor: www.ordinacija.hr