Dekubitus

“Ako je nastala rana od ležanja zato nije kriva bolest, to je vidljiv znak grijeha njegovatelja.”
Florence Nightingale (1859)

 

Dekubitus je rana (lokalno oštećenje kože) nastala zbog djelovanja sile pritiska. Javlja se kod teško pokretnih i nepokretnih bolesnika, ali i nakon operativnih zahvata koji zahtjevaju dugotrajno mirovanje. Njegova pojava je moguća u svakoj dobnoj skupini, ali je osobito značajna kod gerijatrijskih bolesnika.
Poznat je još iz davnina (nađen je i na egipatskim mumijama), a njegova pojava je donedavno značila i "početak kraja života". Međutim, moderna medicina je napravila značajan iskorak u sprečavanju i liječenju dekubitusa. Otkriveni su i razjašnjeni uzroci, ali i efikasna terapija.
Važnu ulogu u nastanku dekubitusa ima pritisak na podlogu koji traje duže od 2 sata. Zbog pritiska nastaju smetnje cirkulacije, a posljedično slabiji dotok kisika i hranjivih tvari u kožu i potkožno tkivo, osobito na mjestima gdje su koštane izbočine (slabinski dio kralježnice, sjedna kost, kukovi, pete, lopatice, laktovi), kao i na područjima sa slabije razvijenim masnim tkivom.
Nastanak dekubitusa može se spriječiti. Važno je redovito mijenjati položaj tijela teško bolesnih i nepokretnih bolesnika u krevetu ili invalidskim kolicima (barem svaka dva sata), redovito održavati kožu suhom i čistom, svakodnevno masirati tijelo sredstvima koja potiču cirkulaciju kože, redovito mijenjati rublje i posteljinu i voditi brigu o naborima na posteljnom i osobnom rublju. Dobro je koristiti i posebne antidekubitalne madrace i jastuke, te posebne zaštite za dijelove kože koji se nalaze neposredno iznad kostiju i zglobova radi odterećenja pritiska.
Kod zbrinjavanja dekubitusa važno je i voditi brigu o pravilnoj prehrani (povećani unos mineralno-vitaminskih suplemenata, povećani unos proteina, unos nutritivne tekuće formule za prevenciju i cijeljenje kroničnih rana), te o dostatnom unosu tekućine.
U liječenju dekubitusa uloga medicinskog osoblja u provedbi terapeutskih postupaka je prijeko potrebna. Svaka improvizacija u liječenju i njezi rane može više štetiti nego koristiti.

 

mr. sc. Antun Vučica, prof. defektolog
dugogodišnji ravnatelj domova za stare i nemoćne osobe