Dan irisa za oboljele od raka debelog crijeva

"Liječnik mi je rekao da se pod hitno javim kirurgu. Pojma nisam imala o čemu se radi. Nitko mi ništa nije rekao ni prije ni poslije operacije. Nakon dolaska s intenzivne kroz „brdo“ zavoja sam napipala pločicu od stome. I dalje nemate koga pitati o čemu se radi..."


Dan irisa za plavu vrpcu obilježit će se u subotu, 21. svibnja 2016. godine u organizaciji Udruge Cro - ILCO Zagreb i ostalih 14 udruga u svim većim gradovima Lijepe naše. U Zagrebu će se akcija održati na Trgu Petra Preradovića (Cvjetnom trgu) u vremenu od 10,00 do 13,00 sati. Dan irisa za plavu vrpcu namijenjen je osobama koje su oboljele od raka debelog crijeva te žive s njegovim posljedicama. No, ujedno je to i dan borbe protiv nastanka ovoga rastućeg javnozdravstvenog problema. U gradu Zagrebu svake godine bilježi se oko 500 novooboljelih osoba te više od 360 umrlih od ovog sijela raka. Podaci na razini Hrvatske, također, za sad ne ohrabruju i ne pokazuju silazne trendove te se godišnje bilježi oko 3.000 novooboljelih i oko 2.000 umrlih osoba. Značaj navedenih brojeva nije samo u njihovoj veličini, već treba imati na umu da se iza njih kriju sudbine pojedinca, njihovih obitelji, ali i sredina u kojoj žive.

S čime se oboljeli susreću s nama je za ovu prigodu odlučila podijeliti predsjednica Udruge Cro ILCO Zagreb Marija Banjad, stoga njenu priču prenosimo u cijelosti:

„Zovem se Marija Banjad. Do 2008. godine bila sam zdrava. Duži niz godina sam imala probleme s hemoroidima koje sam kontrolirala svake tri do četiri godine. Tako sam i toga dana u veljači otišla na pregled. Liječnik mi je rekao da se pod hitno javim kirurgu. Prvi puta bila sam kod kirurga 20. veljače 2008. godine, a 18. ožujka 2008. godine već sam operirana. Pojma nisam imala o čemu se radi. Nitko mi ništa nije rekao ni prije ni poslije operacije. Upravo je to neznanje najgore. Nakon dolaska s intenzivne kroz „brdo“ zavoja sam napipala pločicu od stome. I dalje nemate koga pitati o čemu se radi.

Bez obzira na dijagnozu, mislim da bi liječnici trebali pacijentu reći o čemu se radi. Par minuta prije odlaska kući, sestra je meni i suprugu u par minuta pokazala kako se mijenja pločica i vrećica.

Dođete doma, skoro obavezno petkom popodne, a pomagala imate par komada. O svemu skupa nemate pojma, jer vam nitko ništa nije rekao. Ako imate ludu sreću da vaš liječnik obiteljske medicine radi u petak popodne, možda i dođete taj dan do pomagala, ako ne, čekate ponedjeljak. Sve se svede na Bože pomozi, osjećate se kao da ste pali s Marsa.

U jesen iste godine sam se učlanila u Udrugu osoba sa stomom, koja mi je najviše u svemu pomogla. Tu smo svi isti, svi su prošli ono što sam ja tada prolazila. Nakon nekog vremena aktivnije sam se uključila u rad udruge. Sada sam predsjednica CRO-ILCO Zagreb. Borimo se s vjetrenjačama. Pokušavamo čim više osvijestiti ljude o važnosti prevencije, približiti im rad naše udruge. I zbog toga već nekoliko godina organiziramo akciju „DAN IRISA ZA PLAVU VRPCU“, kojom želimo senzibilizirati javnost o ovom problemu te skrenuti pozornost da godišnje od tumora debelog crijeva oboli oko 3.000 osoba, a smrtnost je više od 30%.

Ako ovakvim akcijama potaknemo barem jednu osobu, puno smo učinili.“

I zato pozivamo građane da nam se pridruže i kupnjom irisa i potporom ove akcije, osvijestimo sebi i cijelom društvu kako zajedno trebamo raditi na prevenciji i ranom otkrivanju raka debelog crijeva. Ujedno, iskoristimo ovo događanje kako bismo unaprijedili i promijenili odnos, i nas osobno, i društva u cjelini prema već oboljelim osobama.

Izvor:stampar.hr