Analiza aktivnosti u radnoj terapiji

Analiza aktivnosti koja se razloži u korake jest suština radne terapije. Gleda se bilo koja aktivnost koju provodi pojedinac u svom svakodnevnom životu te nakon uočavanja problema slijedi razmatranje kako najbolje pomoći u svrhu što veće samostalnosti i kvalitete života pojedinca.

Kod osoba treće životne dobi ne mora biti zastupljen ni jedan zdravstveni problem da bi se imala potreba za intervencijom radnog terapeuta. Sami proces starenja kaže da osoba jednostavno više ne može tako brzo hodati, biti spretna kao što je bila, imati energiju za napraviti više stvari od jednom. Neispunjenje dnevnih obaveza svaki dan ponovno psihički opterećuje pojedinca i djeluje na emotivno zdravlje i ruši samopouzdanje.
Kod starijih osoba događa se promjena u brzini izvođanja radnji i iz tog razloga potrebno je naučiti osobu napraviti listu prioriteta za svaki dan ili tjedan. Svaki čovjek ima svoje prioritete dok ima nekoliko aktivnosti koji svi vole obaviti samostalno. Tu uključujemo pranje zubi, odlazak na zahod i općenito sve vezano za osobnu higijenu ljudi vole raditi sami. Neke druge stvari kao vješanje rublja na sušilo, pranje prozora ili usisavanje nema takvu veliku važnost za emotivno zdravlje i samopoštovanje.

Kad se govori o analizi aktivnosti tada radni terapeut mora znati rastaviti bilo koju radnju do najmanjih koraka koji čine cjelovitost izvedbe. Rastavljajući radnju na korake moguće je uočiti gdje je problem, a na terapeutu je da taj problem zna i riješiti i slikovito objasniti klijentu kako bi cilj na kraju bio zajednički uspjeh.

Ako se uzme npr. pranje zubi ili pranje ruku iz područja samozbrinjavanja rastavljanje na korake izgleda ovako:

  • Osoba mora doći do zahoda – to znači ustati iz stolice, uzeti pomagalo pri hodu ako ga koristi i uz kontrolu osjetila vida, ravnoteže te dobar osjećaj prostora krenuti put zahoda. 
  • Ako su vrata zahoda zatvorena osoba se mora sjetiti i planirati otvaranje, ponekad s rukom u kojoj drži štap stoga treba štap smjestiti na dohvat ruke, premjestiti oslonac na drugu nogu, otvoriti vrata, ponovno krenuti i doći do umivaonika.
  • Kod umivaonika se treba okrenuti, locirati potreban pribor – četkicu, pastu za zube i ručnik. Nakon toga treba odložiti pomagalo za hod, uzeti četkicu i pastu za zube, otvoriti vodu, pomočiti četkicu, zatvoriti vodu, otvoriti tubu od paste za zube, staviti pastu na četkicu, ako nije u mogućnosti namjestiti ruku za prihvat vode kod ispiranja tada treba napuniti čašu vodom za ispiranje ustiju. 
  • Pranje zubi se izvodi u laganom pretklonu gdje je važna procjena terapeuta koliko je osoba sposobna održati ravnotežu jer osoba ne smije niti pasti ako je previše sagnuta niti će radnja biti uspješna ako je u potpuno uspravnom stavu. 
  • Nakon uspješnog četkanja zubi osoba treba sama isprati usta, oprati četkicu, staviti je na mjesto, oprati lice i ruke i obrisati ih s ručnikom. 
  • Kod izlaska iz prostora treba se provjeriti je li sve onako kako smo našli, ako nije je li treba velika intervencija za čišćenje i tko je zadužen za to, uzeti štap, krenuti prema izlazu, zatvoriti vrata za sobom ako je to potrebno te doći nazad u početnu prostoriju iz koje se krenulo.

Jednom kad naučimo većinu stvari u danu obavljamo automatski i volju uključujemo samo kod početka radnje i njezinog kraja. Vrlo malo dana ljudi provedu u apsolutnom svjesnom obavljanju poslova. Svijest se pali i gasi kad je ljudima to potrebno i tako se izbjegne umaranje. Ako neke stvari i rade svjesno unutar tih radnji ima bezbroj nesvjesnih koraka koje organizam napravi sam bez uključivanja volje.

Kod starijih ljudi je zbog gubitka savršenog vida, ravnoteže, bolnih sindroma kralježnice, koljena, dijabetesa i drugih stanja koje dovode do slabosti općeg zdravlja narušena i cjelokupna izvedba nekad jednostavih radnji. Osoba je npr. obavila cijelu radnju pranja zubi savršeno točno, ali u dužem vremenskom razdoblju i zbog toga je nezadovoljna. Ako je moguće skratiti razdoblje od početne točke do vraćanja na istu na način kako to ne smeta ni starijoj osobi niti je dovodi u opasnost onda se tako treba ponašati. Moguće je općenito ne zatvarati vrata kako osoba ne bi trošila vrijeme na otvaranje, zatvaranje i uzimanje pomagala za hod. Također ako osobi predstavlja problem istisnuti pastu za zube i otvoriti tubu - postoje paste koje se istisnu kao šlag-pjena.

Ponekad je potrebno imati malu stolicu u zahodu jer je osoba nestabilna duže vrijeme na nogama i sigurnija je dok sjedi kod obavljanja aktivnosti koje zahtjevaju stajanje. Čak i zahodi koji su mali mogu imati ugrađenu stolicu koja se zakači na zid i po potrebi namjesti na nosače – kao u kino dvoranama. Ponekad osoba nema dobar hvat četkice – tada je riješenje naći četkicu sa širokom ručkom ili napraviti nastavak koji se natakne na svaku četkicu po potrebi klijenta. Danas često ljudi koriste i elektirične četkice pa se može razmišljati i u tom smjeru. Dosta starijih osoba ima djelomične ili potpune proteze. To nije nešto čega se treba sramiti, potrebno je imati potporu i terapeuta i tu aktivnost odraditi jednako motivirani. Ljudima pomaže zubna vodica jer imaju osjećaj kontrole zdravlja usne šupljine.
Postoje posebno dizajnirane vježbe za npr. povećanje snage i opsega pokreta šake. Radni terapeut treba klijenta te vježbe naučiti, ponekad i nacrtati kako bi se starija osoba mogla u svakom trenutku podsjetiti. Kad se vježbe nauče izvoditi bez prisutnosti radnog terapeuta, tada se odredi kad se one mogu izvoditi i koliko puta u danu da osobi koriste, a ne stvaraju opterećenje. Često je najefikasnija provedba tijekom neke emisije koju osoba voli gledati na TV-u. Važno je uz vježbe spoznati i disanje jer se preko disanja još brže dovodi hranjive tvari u mišiće tijela kao i ruke koja se vježba.
Sve što ljude veseli potrebno je iskoristiti kako bi cilj bio što kvalitetniji. Najvažnije je postići samostalnost i održati kvalitetu življenja.

 

Maja Korunić, radni terapeut