Ergonomija za seniore

Ergonomija se bavi proučavanjem ljudi, njihovih navika i poslova te joj je cilj omogučiti ljudima što jednostavnije i efikasnije korištenje predmeta za svakodnevnu upotrebu. Ergonomija kao znanost daje principe o dimenzijama za oblikovanje predmeta koji koriste čovjeku.

Cilj ergonomije je uz to i kvalitetan ljudski rad, smanjeni broj profesionalnih oboljenja i sigurna uporaba predmeta s kojima ljudi obavljaju plaćeni posao ili bilo koji rad u kući. Pri spomenu ergonomije ljudima najčešće pada na pamet ergonomski stolac ili ergonomski krevet. Kod zdrave populacije to i jest slučaj jer je i ergonomski stolac na poslu i ergonomski dizajniran krevet važan za očuvanje fizičkog zdravlja pojedinca. U ergonomiji je vrlo bitan dizajn jer ljude se ne može mijenjati, ali je moguće olakšati rad ljudi s pametno dizajniranim uporabnim predmetima.

Zanimljivost je da se na njemačkom jeziku radna terapija zove ergotherapie što dolazi od istog grčkog korijena riječi „ergo“ što znači dijelo, rad.
Kod osoba koji su na neki način izgubile svoju potpunu samostalnost i kvaliteta izvođenja aktivnosti je smanjena a uspješna izvedba upitna, može se pomoći promjenama u okolini. U tu svrhu ergonomija ima ključnu riječ.
Radni terapeuti koji su posebno specijalizirani za prilagodbu kuće u svrhu samostalnosti klijenta mogu čak i sami izrađivati predmete za individualnu prilagodbu njihovih klijenata. Ima znatan broj dizajnera, terapeuta i arhitekti koji su svojim proizvodima ljudima olakšali svakodnevnicu i povećali samostalnost.
Kod ljudi s različitim oboljenjima (reumatoidni artritis, mišična distrofija, bolna koljena i bolna kralježnica, operirani kukovi...) općenito je teže sjesti na klasičnu školjku i dignuti se s iste. Osim što se mogu ugraditi rukohvati može se i samo staviti gornji nastavak od 20-ak cm koji ima oblik klasične daske, ali dobro prijanja na normalnu školjku. Također kod osoba koje preferiraju sjediti na hodalici, stolici ili kolicima dok obavljaju jutarnju higijenu može se spustiti ogledalo (postoje i pomična ogledala s kutom prema naprijed) kako bi osoba mogla vidjeti što radi i kako izgleda. Za one dubljeg džepa, može se čak naručiti umivaonik koji se na daljinski spušta i diže oko 30-ak cm kako bi prilagodio osobama u kućanstvu. Prostor ispod umivaonika treba ostati slobodan kako bi bilo tko mogao dohvatiti sve potrebno za obavljanje higijene.
Kad se govori o pomagalima u kuhinji tada je obavezno ostaviti prazan prostor ispod radnih površina i sudopera kako bi osobe i u kolicima ili s hodalicom kad odmaraju mogle neometano samostalno koristiti kuhinju ili pak sudjelovati s drugima u pripremi hrane. Za samostalni život postoje postolja za pomoć kod rezanja gdje se stavi npr. kruh ili krumpir i s jednom rukom neometano se izvede radnja. Otvarači za staklenke (npr. krastavaca) se namjeste ispod ormarića s čašama i tada se prinese staklenka do određenog mjesta i lagano otvori. Takva statična pomagala su izrađena kako bi osoba bila oslobođena korištenja druge ruke ako to nije u mogućnosti.
Općenito je kod starijih osoba bitno postaviti sve predmete koji se svakodnevno koriste na dohvat ruke i uvijek na isto mjesto kako bi osoba bila ne samo fizički sposobna ih koristiti nego i naučila novi raspored (ako ga ima) u staroj kuhinji. Za osobe koje imaju degenerativne promjene zglobova ili neko drugo oboljenje pri kojem hvat nije kao kod mladih ljudi bez ozljeda postoje posebno dizajnirani pribor za jelo kao i pomagala za kuhanje kako bi se starija osoba nesmetano mogla služiti svime potrebnim vezano za hranjenje. Ako osoba nije u mogućnosti dovesti šaku u bočni položaj s rotacijama kako bi pritisnula krumpire za pire onda se bez problema može naći čak i u većim trgovinama dizajnirani protisci koji ne zahtjevaju rotaciju šake. Na kuhaču se može ugraditi ručica kao na vadičepu koja omogućuje pokret iz ramena, a ne iz šake ako je osobi bolno, npr. za osobu koja boluje od reumatoidnog artritisa. Kuhanje i hranjenje je već vježba pa ne treba zahtjevati od osobe savršenu samostalnost bez pomagala jer na kraju se gubi dostojanstvo i motivacija za rad te kvaliteta života.
Volja za rad ključni je čimbenik za cijeli niz aktivnosti koje se izvode tijekom dana. Ako je osoba samostalna na nogama, ali nesigurna bez hodalica i štapa, a ima tendenciju da se drži za namještaj, mogu se uvijek ugraditi šipke po dužini svih slobodnih zidova kako bi se osoba uvijek mogla pridržati. Također, kod iznenadnog gubitka ravnoteže bolje pomaže statični rukohvat nego labavi štap.
Za očuvanje aktivnosti koje osoba voli raditi, predmeti koji joj koriste trebaju biti onakvi kakvi osobi najviše koriste. Nekad se više računa vodi o načinu korištenja predmeta koji nisu u svakodnevnoj uporabi, ali zbog psihičkog zdravlja osobi su jako važni. Stoga se nekad kod starijih gospođa vodi računa o dostupnosti premeta za uljepšavanje (nekad se produži štap na kojem se nalazi četkica za sjenilo ili se zadeblja čep maskare, ili se posebno izradi posudica s prilagođenim hvatištem gdje osoba može staviti rumenilo). Nekim ljudima je bitno održavati svoj vrt ili cvijeće lončarice. U dogovoru s radnim terapeutom radi se individualna procjena izvođenja aktivnosti i prilagodba predmeta kako bi osoba bila ne samo fizički sposobnija nego i sretnija, što je veliki plus za zdravi proces starenja.

 

Maja Korunić, radni terapeut