Alzheimerova demencija

Demencija je opći termin koji opisuje heterogenu grupu neuroloških bolesti koje se mogu kategorizirati na dosta načina. Neurodegenerativne demencije kao što je Alzheimerova bolest, frontotemporalna demencija i demencija Lewyevih tjelešaca su progresivne i deteriotizirajuće bolesti. Vaskularna demencija, alkoholom inducirana demencija i demencija uzrokovana traumatskom ozljedom mozga mogu biti različitije u pogledu tijeka i simptoma.


Alzheimerova demencija je jedna od kroničnih neurodegenerativnih bolesti i bolesnici oboljeli od Alzheimera jesu naposlijetku palijativni bolesnici. Iako postoje lijekovi koji mogu utjecati na tijek i razvoj bolesti, od Alzheimera se osobe (još) ne mogu izliječiti te nažalost bolest vodi do prerane smrti oboljelog.

Alzheimer pojednostavnjeno je skup simptoma najčešće spominjanih kao zaboravljivost, dezorijentiranost, strah, priviđenja, promjene raspoloženja, depresije, agresivnosti, a sve je to posljedica Alzheimerove bolesti. No ista nije isključivo bolest mozga sa svim navedenim simptomima već je to neurodegenerativna i sistemska bolest koja kroz niz godina u potpunosti razara osobu te se ne radi samo o gubitku pamćenja već o teškoj i neizlječivoj bolesti uz najčešće komplikacije upale dišnih i urinarnih putova kao i mogućnosti obolijevanja od svih drugih bolesti.

Posebno treba skrenuti pozornost na prisutnost boli koja uveliko može pogoršati ponašanje bolesnika, a koju on nažalost često ne može ni verbalizirati pa je potrebno analgetsko djelovanje i dobro prepoznavanje svih mogućih stanja uz osnovnu bolest. Rano prepoznavanje bolesti vrlo je važno zbog mogućnosti što ranijeg liječenja danas dostupnim lijekovima, zbog planiranja budućnosti za oboljelu osobu i obitelj, zbog uključenja u preostale mogućnosti terapije (fizikalna, okupaciona, art terapija, muziko terapija, terapija plesom i sl.), odnosno iskoristiti sve poznate mogućnosti da osoba što dulje fizički i mentalno dobro funkcionira prema svojim mogućnostima.

Prognoze nažalost, nisu dobre. Kada se govori o Alzheimerovoj demenciji uobičajeno je da se misli na osobe u starijoj životnoj dobi, najčešće se govori o osobi iza 65-te godine života, a posebno o dobi iznad 70-ih ili 80-ih godina, ili kod 90-godišnjaka gdje se računa da je svaki četvrti u toj dobi obolio od Alzheimerove bolesti.

A starenje stanovništva je trend ne samo u Hrvatskoj, već i u svijetu. Hrvatski građani u posljednjih su 60-ak godina ostarili za čak 11 godina! Prosječni stanovnik Hrvatske, prema popisu stanovništva iz 2011. godine, ima 41,7 godina, čime se Hrvatska svrstala među zemlje duboke starosti. Udio stanovnika starijih od 65 godina prvi je puta, od kad se rade popisi, nadmašio udio djece do 14 godina, i to za nezanemarivih 106.000.
Obzirom na očekivani porast broja oboljelih od Alzheimera, potreba za njihovim kvalitetnim zbrinjavanjem će postajati sve veća. Kvalitetno zbrinjavanje uključuje multidisciplinarni pristup te skrb na socijalnom, zdravstvenom i psihičkom planu.
Prema podacima iz Nastavnog zavoda za javno zdravstvo Splitsko-dalmatinske županije, u ordinacijama liječnika opće prakse samo je u prošloj 2014. godini registrirano oko 200 slučajeva oboljelih od Alzheimera. Kad uzmete da je za skrb potrebno nerijetko više članova obitelji, onda se broj onih koji su zahvaćeni sa bolesti povećava.

Čak je pojavnost bolesti prema svjetskim informacijama moguća i ranije, što znači oko 50-e godine života. Zamislite ovaj scenarij: osoba u 50-tim godinama život, ako ima djecu ona su u kasnim srednjoškolskim ili ranih studentskim godinama života, kada njihovi vršnjaci pa ni oni sami nemaju nikakvo saznanje o ovoj vrsti bolesti. Oboljeli roditelj u toj ranoj životnoj dobi odlaze u ranu mirovinu koja je niska obzirom na malo godina radnog staža. Kako će se ta djeca suočiti s tom situacijom, nastaviti školovanje ili preuzeti brigu o bolesnom roditelju vrlo je teško pitanje.
Suočeni sa ovim sve češćim situacijama Svjetska udruga za Alzheimerovu bolesti je tijekom 2013. godine upozorila na ovu činjenicu i savjetovala svojim udrugama članicama edukaciju mladih osoba koja će silom prilike postati njegovatelji svojih rano oboljelih roditelja. Ovo je još jedan novi izazov za zajedničko djelovanje udruga za potporu obitelji oboljelih, socijalnih službi ali i sustava školstva i obrazovanja.

Sve informacije o bolesti – što će se događati u budućnosti, kako se prilagoditi novonastalim situacijama, kako razumjeti bolest, kada za sebe (člana obitelji – njegovatelja) zatražiti potporu, kako pravovremeno reagirati na promjenjivo ponašanje oboljele osobe, izbjeći nastup agresije, lutanje, a posebno upravljanje vozilom i sudjelovanje u prometu - to su samo neke od tema o kojima treba progovoriti. Informiranje javnosti potrebno je kako bi ljudi uvidjeli da je demencija ozbiljna bolest, a ne nešto čega se treba sramiti te da ih se potiče da aktivno traže pomoć.
Više informacija o Alzheimerovoj bolesti možete potražiti na web stranicama Hrvatske udruge za Alzheimerovu bolest: http://www.alzheimer.hr/

Podsjetimo se:
• Demencija nije normalni dio starenja!
• Demencija nije zarazna!
• Demencija nije psihička bolest!
• Oboljela osoba nije „zločesta“!
• Svojim načinom života ona nije uzrokovala razvoj Alzheimerove bolesti!
• Oboljela osoba nije „podjetinjila“.


Ana Drnasin, dipl.psih, Ustanova Dom Vita – dom za starije i nemoćne