Brak i bračni seks u doba mirovine

Naše starije godine, koje najčešće počnu s umirovljenjem, nose puno najrazličitijih promjena. Nekima se radujemo, na primjer povećanju vremena za obitelj i hobije. Neke su nam teške, kada su povezane s manjim financijskim mogućnostima, lošijim zdravljem, slabim socijalnim kontaktima. 

Stoga je opravdano pitati se kako da te „zlatne godine“ svojim neminovnim promjenama budu vrijedne tog imena, da u što većem broju situacija zasluže takav naziv. Što donosi zlatnu boju?

Donosi je (i) kvalitetan brak. Bračna zajednica u starijoj dobi zauzima središnje mjesto u svakodnevnici osobe, najvažniji je kontekst življenja i starenja. Kada je bračni odnos kvalitetan, on daje snažan pozitivan doprinos psihičkom i fizičkom zdravlju osobe, kao i njenom općem životnom zadovoljstvu. Bračni problemi naprotiv dovode do stanja tjeskobe i depresivnosti u starijoj dobi. Stoga je razumljivo da će društvo koje misli o svojoj „zlatnoj“ populaciji, povećati mogućnosti jačanja i izražavanja zajedništva i sloge bračnih parova. Od organizacije plesova do savjetovanja o bračnoj komunikaciji.

Kad se govori o braku, može se razumjeti da se tom rječju označava svaki trajan, posvećen i intiman partnerski odnos. U takvom odnosu osoba zadovoljava svoju potrebu za fizičkom bliskošću i prisnošću s „važnim drugim“. Od zagrljalja i poljupca do seksualnog odnosa. Mogućnost i spremnost osobe i para za senzualne, erotske i seksualne aktivnosti snažno čuva zlatnu boju naših umirovljenički i starih godina. Već smo prethodno spominjali mit koji kaže da je seksualnost na vrhu popisa osobina koje nestaju sa starenjem. Istina je da do smrti imamo sačuvan potencijal, a kod mnogih i aktivnu želju za erotskim zadovoljstvom.

Kada otvoreno govorimo o seksualnosti starije dobi, nećemo negirati da dolazi do značajnih promjena u funkcioniranju i muškaraca i žena. Muškarcima se mijenja erektilna funkcija na više načina. Primjećuju je u doživljaju, dodiru, „na pogled“. Anatomske i fiziološke promjene kod žena dovode do smanjena seksualne želje, samodoživljaja fizičke neprivlačnosti, bolova tijekom snošaja. Takve promjene mogu lažno alarmirati osobu i dovesti je do pogrešnog zaključka i odluke da je sa seksom gotovo. Poruka je ovog članka da s takvim zaključkom ne treba žuriti i da je „liječničko – psihološka“ preporuka težiti izboru (jer se u ovim godinama često radi o izboru, a manje spontanoj težnji) što duže aktivnog seksualnog života. Ovaj dragocjeni izvor vitalnosti čuvamo odbacivanjem mitova i predrasuda koji seksualnost vezuju za mladost, brigom za zadovoljavajući partnerski odnos, otvorenim dijalogom o mojoj, tvojoj i našoj seksualnosti. U tom dijalogu se nalaze putevi i načini prilagodbe i realističnih očekivanja od seksa zlatnih godina. Prilagodba ovdje ne znači manje uživanja i zadovoljstva, već načina na koje do njih dolazimo.

Maja Lipanović, psihologinja