Zanemarivanje obrazovanja starije populacije

Prema statistici, u Velikoj Britaniji (gdje je 1/3 stanovništva starije dobi), unatoč rastućoj populaciji starijih osoba, 99% proračunskog prihoda za prosvjetu namijenjeno je mlađima od 25 godina. 

Edukacija mladih ide u smjeru razvoja i s različitim ciljem od edukacije u kasnijoj životnoj dobi. Ne žele svi upisati ili završiti fakultet sa 62 godine, ali je važno pružiti priliku onima koji to ipak žele. 

Ima zanimanja koja se mogu obavljati u bilo kojoj životnoj dobi, štoviše, stariji ljudi to rade s drugačijim poticajem nego mlađe osobe. Zanimanja koja se mogu raditi u starijoj dobi i rade se vrlo uspješno u cijelom svijetu su ona koja ne iziskuju pretjeranu vremensku ograničenost, mogu se raditi kad to osoba želi te ako nitko specijalno ne pati kad se posao ne napravi u određeno vrijeme. 

Primjerice, posao turističkog vodiča ili fotografa ne zahtjeva specijalnu vještinu ili snagu te se može slobodno obavljati i u starijoj dobi. Istraživački tim u Kaliforniji zapošljava radnu terapeuticu koja ima više od 85 godina, u svrhu pametnog promišljanja i dizajna novih predmeta po mjeri starijih osoba.

Ako stoga želimo da stariji građani sudjeluju u društvenom životu, ne samo kao umirovljenici, onda svakako treba razmišljati i o edukaciji starijeg stanovništva. Zahvaljujući povećanju životne dobi te pozitivnim trendovima u načinu života, današnji mirovni sustav je pod opterećenjem zbog velikog broja ljudi iznad 60, odnosno 65 godina.

Učenje se treba provoditi tijekom cijelog života. Današnje nove potrebe života i tržišta rada ne uklapaju se više u sustav rada i školovanja od prije pola stoljeća. Danas su više nego ikad ljudi spremni mjenjati posao, životni stil, mjesto stanovanja i zbog toga je potrebno učiti nove vještine tijekom cijelog života.
Neke osobe započnu novu i uspješnu poslovnu karijeru iza 50-e godine života. Ljudi vole sagledati životni stil i uključiti nove mogućnosti u dobi kad se bliže starijim godinama.
Stoga nije čudno ako osoba odluči promijeniti posao i učiti nova znanja (bilo zbog više iskustva ili više vremena koje ima na raspolaganju nakon što su djeca odrasla) te tako doprinijeti i sebi i zajednici. Tu činjenicu ne treba zanemariti, već podržati. Na taj način osoba može ponovno dobiti konstruktivnu ulogu u trećoj životnoj dobi.

Ekonomski gledano, država više cijeni radno aktivno i zadovoljno starije stanovništvo. Nije samo klasičan plaćeni posao onaj koji vrijedi zbog toga jer nosi mjesečnu materijalnu dobit. Učiti se može na različiti načine i dobit može biti raznolika. Naravno, ne treba isključiti novčane prednosti. Ponekad je osobama potrebno samo malo novog znanja kako bi vratili i potakli svoju neovisnost. U tu svrhu je učenje nešto čemu svrha nije plaćanje nego emotivno zdravlje.
Iako svima kvaliteta života ovisi o visini prihoda ostvarenog u godinama službenog rada, maksimum dobrobiti cijelog stanovništva ne leži samo u plaćenim poslovima koje obavljaju mlađe generacije.

 

Maja Korunić, radni terapeut