Najčitanija pjesnikinja u Japanu

Toyo Shibata (26.06.1011.-20.01.2013.) je jedna od najprodavanijih japanskih pjesnikinja; njezina je prva antologija „Kujikenaide“ (Nemoj klonuti) objavljena 2009. godine i prodana u 1,58 milijuna primjeraka.

Za usporedbu, u Japanu se knjige poezije prodane u 10 000 primjeraka smatraju uspješnima. Njezina je antologija također dva tjedna bila na vrhu japanske Oricon liste bestsellera.

Antologiju, koju je originalno autorica objavila sama, 2010. godine je ponovno objavio, obogaćenu novim ilustracijama, izdavač Asuka Shinsha. Knjiga se sastoji od 42 pjesme. Autorica je svoje pjesme smatrala izrazom zahvalnosti svima onima koji su se o njoj brinuli u poznim godina, a neki od naslova su „Svačiji su snovi jednaki“ i „Opusti se, ne trudi se previše“. U intervjuu za Reuters 2011. godine izjavila je: „Živjela sam toliko dugo zahvaljujući potpori moje obitelji, prijatelja, njegovatelja i liječnika, a svoju zahvalnost pretačem u poeziju kako bih im rekla 'Hvala, zaista sam sretna'.“ O inspiraciji za svoje pjesme Shibata je kazala kako joj ideje obično dolaze dok leži u krevetu ili sjedi u svom domu u Tokiju. Inspirirale su je razne stvari i događaji, poput uspomena na obitelj i prošlost, ljudi koji je okružuju, itd.

Njezina druga zbirka pjesama, „Hyakusai“ (Sto godina stara), izdana je 2011. godine, za njezin stoti rođendan, te je prodana u više stotina tisuća primjeraka. U svom je drugom izdanju jednu pjesmu posvetila žrtvama snažnog potresa u Japanu 2011. godine.

Shibata se pisanju poezije, na prijedlog sina Kenicha, okrenula u dobi od 92 godine, nakon što ju je bol u leđima prisilila da odustane od svog hobija, klasičnog japanskog plesa. Nakon smrti muža, živjela je sama u predgrađu Tokija i pisala pjesme. O Shibati je 2010. godine snimljen i prikazan TV dokumentarac. Umrla 20. siječnja 2013. godine, u domu za starije u Utsonomiyi, sjeverno od Tokija. Bila je stara 101 godinu.

Njezine pjesme i nakon njene smrti pronalaze put do sve šire publike u Japanu, koji se oporavlja od ekonomske krize te se suočava sa sve nesigurnijom budućnosti.  Kritika kaže kako Toyine pjesme služe kao književni melem publici u zemlji suočenom s ekonomskim propadanjem i pitanjima o financiranju socijalne pomoći i mirovina za sve brojniju populaciju stariju od 65 godina. 

 

Autor: seniori.hr