Spolno starenje
Gerontologija je još uvijek u fazi iščekivanja spoznaja o biološkim znacima koji bi pouzdano mogli ukazati na spolnu starost i pretkazati životni vijek pouzdanije nego bilo koje kalendarsko pretkazivanje. Očiti biološki znaci na površini tijela kao što su rast noktiju i kose, te manje vidljivi biološki znaci u tijelu, kao što su hormonalna razina, krvni tlak i kapacitet pluća na žalost ne pružaju mogućnost mjerenja osnove procesa starenja. Činjenica je da žene žive dulje, ali i to da muškarci ne stare brže nego žene. Opće je poznato, da su muškarci izloženi većem riziku nego žene i to značajno pridonosi njihovom kraćem životnom vijeku. Predodređenost umiranja i maksimum starosti muškaraca biološki se podudara sa ženama. Razlike se pronalaze u onom „nebiološkom“- socijanom području, odnosno u stilu i načinu življenja; u prehrani, pušenju, ispijanju alkohola i slično. Muškarci su češće podložni nesrećama, ubojstvima i samoubojstvima. Također muškarci češće nego žene umiru od srčanog udara, karcinoma pluća i prostate.
Comfort (1979) otkrio je da u većini bioloških vrsta koje su do sada proučavane mužjaci žive kraće nego ženke. Neka biološka objašnjenja postoje, no ni jedno nije pouzdano; mnogi se izuzeci mogu naći i u životinjskom svijetu i u ljudskim zajednicama. Teorija izdržljivosti tvrdi da je muški hormon testosteron, toliko potreban u procesu reprodukcije, zapravo “opasan hormon” za duljinu života muškaraca; on ga, skraćuje.
Drugo objašnjenje je da su žene u prednosti zahvaljujući tome što posjeduju dva X-tipa. Muškarci imaju samo jedan X-tip i mnogo manji Y kromosom nego žene. Posjedovanje samo jednog para kromosoma nema dvojbe, stavlja muškarce u rizičnu situaciju, posebno zato što je većina gena u X kromosomima prijeko potrebna za esencijalno preživljavanje stanica, a ne samo za seksualni razvitak. Međutim, ovo objašnjenje ima također nedostataka; primjerice, ako su muškarci i izloženi većem riziku oboljenja od bolesti povezanih sa seksualnošću (distrofija mišića, deformiranost hemoglobina u krvnim stanicama) postavlja se pitanje kako je moguće objasniti njihovu češću podložnost oboljenjima od mnogo drugih bolesti nevezanih za kromosome. Najbliža biološkom objašnjenju jest teorija koja tvrdi da se muškarci više “troše” nego žene, njihov je udjel u odnosu na rezultate reprodukcije manji pa su stoga žene psihološki “robusnije” nego muškarci. To se u rafiniranom procesu evolucijske selekcije iskazuje kao ženska prednost u odnosu na muškarca (Mudrovčić, 1997:197).
Rodno starenje
S obzirom na razlike odnosa žena i muškaraca prema životu, očekivana je različitost u starenju i perspektivi starenja. Spolno starenje, posebno starenje žena i starost žena karakteristično je po mnogobrojnim socijalnim, političkim, ekonomskim i psihološkim posljedicama za društvo i društveni razvitak. U ovom slučaju atipično su zanemareni muškarci i njihovo starenje, jer se ovom tematikom uglavnom bavila sociologija u kojoj je s vremenom jačao feministički val, koji se globalno najviše bavio ženskom perspektivom.
Ipak, dvije su sociološke studije temeljitije pristupile temi starenja muškarca. Blakemore i Boneham (1994) u analizi crnačkog i azijskog starog stanovništva, te MacAn Ghaill (1996) u sociološkoj analizi razumijevanja maskuliniteta, pažnju posvećuju starenju muškarca, a Fennell, Phillipson i Evert (1988) u prvoj ozbiljnijoj sociološkoj studiji o temi starenja govore odvojeno o starenju muškarca. Sve ovo naravno nije ni približno dovoljno da bi se kompleksan proces starenja muškarca shvatio. Čitav je spektar socioloških učenja o starenju koji ne uzimaju u obzir starenje muškarca.
Naprimjer, koncept faza u protoku života, socijalne aktivnosti, individualizam, koncept ekonomske moći i gubljenje zaposlenja u kapitalizmu. Teme koje obuhvaćaju socijalni fenomen starenja jesu imidži starenja, iskustvo identiteta u starosti, percepcija zdravlja, bolesti i smrti, stil življenja i siromaštvo, intimnost i seksualnost u starosti Socijalna politika brige za stare ljude gotovo je potpuno utemeljena u konceptu različitih socijalnih uloga za žene i muškarce, pa je implicitna pretpostavka da će socijalna skrb za stare ljude biti u nadležnosti žena u obitelji ili šire u društvenoj zajednici. Walker (1981) je konstatirao: ’’...implicitna pretpostavka politike koja promovira brigu zajednice jest da će tu brigu osigurati u sklopu obitelji žene…“.
U sklopu koncepta stereotipa socijalnih uloga za žene i muškarce Arber i Gilbert (1989) također će zaključiti: “Muškarci koji se brinu za stare ljude nisu bili uočeni od istraživača, njihovo iskustvo bilo je zanemareno ili osporavano zato što je njihov neplaćeni kućni posao u suprotnosti sa spolnim normama“ odnosno od muškarca se ne očekuje da obavlja kućanske poslove (Mudrovčić, 1997:198). Može se zaključiti kako je jasan veći interes za proučavanje starenja žene jer je teorijski mnogo zanimljivije, zbog toga što preživljavaju usprkos siromaštvu, zbog novoosvojenih uloga brige za potomstvo ili za vršnjake, ili zbog toga što su vitalnije i dulje žive nego muškarci (Mudrovčić, 1997:199).
Autorica: Kristina Rajić, Udruga Vita
IZVOR:
1. https://hr.wikipedia.org/wiki/Spol 2. https://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=53130
3. Mudrovčić, Ž. (1997) Starost i starenje ljudskog roda: žensko-muški aspekti starenja, The University of Exeter, UK
Podsjetimo, riječ je o projektu koji ima cilj povećanje kvalitete živote umirovljenika. Nositelj projekta je: Udruge „MI“- Split dok su partneri: Gradovi Split, Solin i Kaštela te udruge Sveti Jeronim, Gradsko društvo Crvenog križa Solin, Udruga maslinara Kaštela Mastrinka te udruga Vita plus- udruga za palijativnu skrb. Kroz projekt je planirano uključivanje 350 umirovljenika iz Splita, Solina, Kaštela i Podstrane. Ukupna vrijednost projekta iznosi 1.918.089,61 kuna, bespovratna sredstva osigurana su iz Europskog socijalnog fonda (85 posto) i iz državnog proračuna (15 posto).
