Tko to stari?
Starenje je društveni i globalni fenomenom kojim se bave sve društvene discipline. Svakodnevno dolazimo do novih spoznaja, no one već sutra ne vrijede s obzirom na brzinu globalnih promjena, te način života koji se mijenja iz dana u dan, a sva društva neminovno stare. Očiti primjeri ubrzanog i društveno uočljivog starenja društva su razvijena zapadna društva. Kroz povijest je dugi život bio tek povlastica naprednih i bogatih društava nekolicine svjetskih zemalja koji su imali bogatstvo i moć te ih koristili za razvoj medicine i općenito bolji životni standard svog stanovništva. Danas, u okrilju suvremenog svijeta, mijenja se i kategorizacija starih osoba. Govori se o četvrtoj dobi koja bi označavala ono što mi sada nazivamo trećom životnom dobi, dok bi se treća dob odnosila na razdoblje od 50 do 74 godine, kada se ljudi oslobađaju tereta roditeljstva i rada i posvećuju se hobijima i dokolici. U tom slučaju, četvrta dob bi se odnosila na osobe starije od 74 godine koje postaju ranjive i društveno ovisne (Mudrovčić, 1997:193-194).
Rod i/ili spol
U povijesti i praksi socijalne i političke misli su starenje i ljudski rod promišljani odvojeno. Uzmimo za primjer teorijsku sociološku misao, s obzirom da se sociologija bavi svim aspektima i kategorijama društva, te promjenama društvenih skupina, dakle zna o društvu, teoretičari već 1995. godine potiču na razmatranje da paralele između zanemarenog promišljanja kategorije ljudskog roda u prošlosti (feministička paradigma) i otpora prema priznavanju i istraživanju starenja i starosti u suvremenoj društvenoj misli. Arber i Ginn (1995:10) tvrde da britanska sociologija, usprkos značajnom teorijskom napretku u istraživanju starenja, još ne pravi razliku između općeg procesa starenja, spolnog starenja i načina života u kasnim godinama. Pri analizi starenja i starihljudi mnogi znanstvenici vrednuju različitost između žena i muškaraca kao spolnu varijablu, ali ne uvrštavaju predmet istraživanja roda i starosti (Mudrovčić, 1997:194).
Ovdje je važno napraviti distinkciju između spola i roda, te roda u genealoškom kontekstu i roda u društvenom kontekstu. Dakle, spol je biološko obilježje čovjeka, a predstavlja ukupnost fizioloških i psiholoških obilježja po kojima se razlikuju muškarac i žena, odnosno jedinke iste vrste mužjaci od ženki.1 Rod u kulturnoj i socijalnoj antropologiji čini skupina krvnih srodnika čiji su pripadnici potomci jednog zajedničkoga pretka. Članovi roda svoje podrijetlo mogu genealoški dokazati, odnosno mogu navesti sve svoje pretke do prvoga, zajedničkoga pretka, pri čem nije bitno je li genealogija točna, već njihovo vjerovanje u nju.
S druge strane, u sociologiji, pojam rod koji je uvela Ann Oakley kako bi naznačila razliku između spola kao biološke podjele na muškarce i žene, te roda kao usporedne i društveno nejednake podjele na ženskost i muškost, pri čemu je rod konstruiran na temelju spola. Biološke razlike pridonose razvoju rodnoga identiteta koji se odnosi na osobni doživljaj pojedinca kao muškarca ili žene, odnosno pokazuje psihološku perspektivu. Međutim, pojam rod ne upućuje samo na individualni identitet, već i na kulturalne ideale i stereotipe o ženskosti i muškosti, te na spolnu podjelu rada u institucijama i organizacijama. Rod se odnosi na skup kvaliteta, obilježja i ponašanja koja se društveno očekuju od muškaraca i žena. Istraživanja na području sociologije i psihologije potvrđuju postojanje razlika i podjela između muškaraca i žena, koje ne proizlaze iz bioloških razlika, već iz kulturalno konstruiranih, stoga relativnih i promjenljivih, ideja o ženskosti i muškosti. Na rodne uloge utječe niz čimbenika: izobrazba, ekonomski status, rasa, dob, etnicitet i drugo. Budući da su društveno određene, rodne se uloge i očekivanja mijenjaju i prostorno i vremenski.
Društvena kategorizacija pojedinaca kao muškaraca ili žena nije univerzalna; neka društva prepoznaju i treći rod, čije su uloge institucionalizirane tradicijom. Riječ je o kategorijama koje označuju posredno stanje između muškarca i žene, stanje odsutnosti spolnosti ili zaseban rod neovisan o muškim i ženskim rodnim ulogama. Primjena tradicionalnih rodnih uloga vodi mnogim oblicima diferencijacije između muškaraca i žena. Istraživanja na strukturalnoj razini pokazala su nejednaku podjelu rada u kućanstvu i diskriminaciju pri zapošljavanju, pri čemu spol, a ne kvalifikacija i kompetencije pojedinca, presudno utječe na tip posla i mogućnosti napredovanja. Pojam roda izazvao je mnoge polemike iterminološke nedoumice, jer se često koristi za različite koncepte, uključujući spol i spolnost.
Kada se pojam rod upotrebljava kao sinonim za spol, odnosi se na tip tijela koje smo dobili rođenjem, biološke uvjete bivanja muškarcem ili ženom, anatomiju. Jean Stockard i Miriam M. Johnson predložile su da se u raspravama o fiziološkim razlikama između muškaraca i žena upotrebljava naziv spol i spolne skupine, a u raspravama o društvenim angažmanima i očekivanom ponašanju nazivi rod i rodne uloge.2 Fenomen starenja kroz prizmu roda je višeslojan. Sociolozi koji proučavaju starenje i stereotipe starenja nisu u svoje teorijske kategorije integrirali žensko-muški odnos kao temelj društvenih odnosa. Tek su feministkinje uspjele napraviti mali pomak u svojim istraživanjima (Mudrovčić, 1997:194).
Pojednostavimo, dakle, moderno društvo teži izjednačavanju žena i muškaraca, moderne države su nas pravno i izjednačile. To je jedini adekvatan i društveno prihvatljiv pravac koji vodi ka budućnosti i napretku. Međutim, tijekom tog pravnog izjednačenja kojim muškarci i žene imaju jednaka prava, mogućnosti i obaveze, rod je u nekim aspektima izgubio svoj suverenitet, svoje bogatstvo. Da, žene i muškarci su ljudi, ista vrsta, različit rod, ali u ovoj rečenici lišili smo čovjeka njegove posebnosti, a biti žena, odnosno biti muškarac je posebnost. Iza imenice žena ili muškarac, stoji more epiteta koji se pridaju svakoj od kategorija. Prema tome stariti kao žena ili stariti kao muškarac nije ista stvar, to su dvije bliske, ali potpuno različite forme; forme istog fenomena iz različite perspektive. Žensko i muško starenje, ili u anglosaksonskoj literaturi “gender ageing”, jest starenje ljudskog roda koje se umnogome razlikuje od starenja životinja i biljaka. To je socio-biološki fenomen koji s razvitkom socijalne teorije starenja postaje sve više osnova sociološke misli o starenju.
Autorica: Kristina Rajić, Udruga Vita
IZVOR:
1. https://hr.wikipedia.org/wiki/Spol 2. https://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=53130
3. Mudrovčić, Ž. (1997) Starost i starenje ljudskog roda: žensko-muški aspekti starenja, The University of Exeter, UK.
Podsjetimo, riječ je o projektu koji ima cilj povećanje kvalitete živote umirovljenika. Nositelj projekta je: Udruge „MI“- Split dok su partneri: Gradovi Split, Solin i Kaštela te udruge Sveti Jeronim, Gradsko društvo Crvenog križa Solin, Udruga maslinara Kaštela Mastrinka te udruga Vita plus- udruga za palijativnu skrb. Kroz projekt je planirano uključivanje 350 umirovljenika iz Splita, Solina, Kaštela i Podstrane. Ukupna vrijednost projekta iznosi 1.918.089,61 kuna, bespovratna sredstva osigurana su iz Europskog socijalnog fonda (85 posto) i iz državnog proračuna (15 posto).
