Rad u mirovini

Istraživanje koje je proveo Eurofond pokazuje da radnici iz bogatijih zemalja pristaju raditi i nakon umirovljenja jer su u odličnoj psihofizičkoj formi, dok u manje bogatim zemljama umirovljenici rade kako bi preživjeli.

Iz rezultata istraživanja se može zaključiti kako je rad u kombinaciji s mirovinom uglavnom rezerviran za penzionere koji su vitalnost očuvali zahvaljujući životu koji je bio lagodan, a također imaju i stablilnu financijsku situaciju. Oni umirovljenici kojima je novac najpotrebniji i koji su sposobni i voljni raditi, rad nakon mirovine predstavlja muku.

U siječnju 20219. godine donesen je zakon prema kojem umirovljenci mogu raditi na pola radnog vremena uz zadržavanje mirovine činilo se kako će egzistencijalni problemi osiromašenih hrvatskih penzionera, ako ne nestati, onda barem biti lakše podnošljivi. "Tako koncipran plan, barem na papiru, može zaista zvučati kao da su svi uključeni pobjednici. Umirovljenici mogu za svega nekoliko sati rada dnevno povećati svoj budžet, a poslodavci će dobiti osobe koje već poznaju mehanizme rada i mogu se vrlo lako prilagoditi u postojeći sustav".

Međutim, tu se nailazi na problem jer umirovljenici ne predstavljaju homogenu skupinu, te se po novome zakonu umirovljenike ne može promatrati jednoznačno. U Hrvatskoj se na mirovinu i rad odlučuje samo jedan posto umirovljenika. Umirovljenici s najnižom mirovinom, ako se zaposle gube pravo na dohodak mirovini što iznosi oko 500 kuna. Tada im se mirovina obračunava prema stažu i plaći. "Kako u Hrvatskoj najnižu mirovinu prima više od 255 000 osoba, tako ispada da se onim najsiromašnijima, ako su kojim slučajem još sposobni i voljni raditi, to uopće ne isplati. Dakle, ako vam je penzija deset tisuća kuna, solidno ćete dodatno zaraditi od rada u penziji, no ako primate najnižu moguću penziju, posao će vam donijeti više muke no koristi."

Za posao u mirovini se najviše odlučuju stručnjaci i znanstvenici (2 282), inžinjeri i tehničari (1 730), te čelnici, članovi i dužnosnici zakonodavnih i državnih tijela i direktori (1 729). Najviše je zaposlenih u Zagrebu, dakle najbogatijem gradu, a 7 tisuća zaposlenih umirovljenika su muškarci.

Također, korisnici invalidnih mirovina zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti mogu raditi uz mirovinu, bilo s punim bilo s nepunim radnim vremenom, ali im se u oba slučaja mirovina isplaćuje u umanjenom iznosu.

Korisnici obiteljskih mirovina ne mogu raditi i primati mirovinu, a ako se zaposle na bilo koji opseg tjednog radnog vremena ili započnu obavljati djelatnost za koju je propisana obveza osiguranja, mirovina im se obustavlja. To se odnosi na udovce, udovice, djecu i druge osobe koje su orisnici obiteljske mirovine.

Umirovljeni vojnici i policajci imaju od ove godine dodatno proširena prava na rad. Oni mogu birati hoće li raditi na pola radnog vremena uz isplatu cijele mirovine ili pak na cijelo radno vrijeme uz isplatu pola mirovine. Taj zakon zasigurno pogoduje vlasnicima zaštitarskih tvrtki kojima kronično nedostaje kadra, budući da su umirovljeni policajci i vojnici kvalificirani za posao zaštite i osiguranja.

Dugoročno rješenje za ovu situaciju je omogućavanje primjerene mirovine preko sustava. Tako bi se svim umirovljenicima osiguralo uživanje u mirovini. Umjesto toga da su primorani biti ponovno aktivni na tržištu nakon svih godina rada. Ipak, u kratkom roku plaćeni rad nakon umirovljenja dokazao se kao neophodan za neke od onih koji imaju neadekvatna primanja, stoji u dokumentu.

 

Izvor: https://www.h-alter.org/vijesti/sizif-u-mirovini?fbclid=IwAR1pJpwAtSXdKZnduZiOzjQCtttOaBH5-of4_fTih8zMTNJufGNxw8ld0yo

Podsjetimo, riječ je o projektu koji ima cilj povećanje kvalitete živote umirovljenika. Nositelj projekta je: Udruge „MI“- Split dok su partneri: Gradovi Split, Solin i Kaštela te udruge Sveti Jeronim, Gradsko društvo Crvenog križa Solin, Udruga maslinara Kaštela Mastrinka te udruga Vita plus- udruga za palijativnu skrb. Kroz projekt je planirano uključivanje 350 umirovljenika iz Splita, Solina, Kaštela i Podstrane. Ukupna vrijednost projekta iznosi 1.918.089,61 kuna, bespovratna sredstva osigurana su iz Europskog socijalnog fonda (85 posto) i iz državnog proračuna (15 posto).

ESF