Nakon njegove odluke da ukine "Program plus", koji je započet 11. veljače 2015. godine, na Svjetski dan bolesnika, i koji je dr. Nakić odlučio ukinuti isti dan godinu dana kasnije, samo se jedan odgovor nameće: Hrvatski zdravstveni sustav odlukom o ukidanju "Programa plus" krupnim koracima grabi prema privatizaciji i prelijevanju novca korisnika usluga zdravstvenog sustava iz javnog u privatno.
Manjka novca
Naime, ministar dr. Nakić je rekao kako "Program plus", koji je pokrenut zbog golemih lista čekanja u hrvatskim bolnicama, nije polučio očekivane rezultate i da ga zbog toga treba ukinuti. Brojke ipak govore protiv dr. Nakića.
U godinu dana u Hrvatskoj je, zahvaljujući "Programu plus", obrađeno 150 tisuća pacijenata, koji bi, da nisu pregledani, operirani i obrađeni po "Programu plus", još uvijek bili na nekoj listi čekanja u nekoj od hrvatskih bolnica.
I sada zamislite kolike bi tek tada bile liste čekanja koje su u Hrvatskoj duge "godinama" (na CT se u Splitu čeka više od godinu dana).
Kakve dalekosežne posljedice ima ova odluka ministra Nakića?
Dobro je to što će smanjiti potrošnju, uštedjet će novac javnom sektoru zdravstva, kojemu ionako stalno prigovaraju da troši puno novca i da je tolika potrošnja nepotrebna.
No na taj će se način novac pacijenata usmjeravati u privatne poliklinike koje će im pružati usluge CT-a, MR-ova, ili color-doplera za one pretrage za koje i u javnom sektoru vlada "najveći interes" pacijenata.
I tko će tada te pretrage plaćati? Pa, naravno, plaćat će ih sami pacijenti, jer javni sektor nema novca za "pokrivanje" svih tih troškova. Da ima novca u zdravstvenom budžetu, zasigurno ne bi ukidali "Program plus".
Jedina je nada pacijentima da će ministarstvo zdravstva preko Zavoda za zdravstveno osiguranje (HZZO) osigurati svim pacijentima obavljanje - preko crvene uputnice - pretraga kod privatnika koje će podmirivati HZZO. No to je malo vjerojatno jer bi opet novac iz javnog sektora išao u ruke privatnika.
Kako god okreneš, ukidanje "Programa plus" provodi se zbog ušteda u zdravstvenom sustavu, što će se posljedično odraziti na kvalitetu zdravstvene zaštite u javnom sektoru. Logično, povećat će se liste čekanja. Budući da nema dovoljno resursa koji bi "usisali" sve zahtjeve za pretragama, pacijenti će postajati sve nervozniji u bolničkim čekaonicama.
Jedini koji će sada profitirati su privatnici. Zbog nemogućnosti ostvarivanja prava većine pacijenata na zdravstvenu zaštitu u javnom sektoru, privatnici će imati više posla i samim time veću zaradu.
'Prekratka' 72 sata
Veće bi opravdanje mogli naći u ukidanju "Programa 72 sata", koji je bio uglavnom namijenjen onkološkim bolesnicima. Istini za volju, zaista je nemoguće da neki onkološki pacijent u tri dana prođe put od dijagnoze do liječenja. Potrebne su imunohistokemijske analize i ostale pretrage, kao što su dobivanje patohistološkog (Phd) nalaza. Često se na takve nalaze čeka 14, pa i više dana. Ujedno, ako je onkološkom bolesniku potreban operativni zahvat (karcinom debelog crijeva, primjerice) od dijagnoze do operacije proći će najmanje 14-20 dana, dakle nikako samo tri dana. Mnogi bi u ovoj zemlji bili sretni kada bi to bilo tako, ali nažalost tako nije.
Kako je najavio ministar dr. Nakić, napravit će se posebne liste za onkološke bolesnike, a posebne liste za one koji to nisu. Ako te liste zažive, one bi mogle biti zamašnjak za što kvalitetnije liječenje onih bolesnika kojima je to najpotrebnije, iako treba istaknuti kako su i do sada onkološki bolesnici imali prednost u odnosu na sve ostale bolesnike. Ni do sada oni nisu dugo čekali na neku "životno važnu" pretragu. U splitskoj bolnici se takvi bolesnici "ubacuju" u sve moguće i nemoguće termine, kako bi na dijagnozu čekali što manje.
izvor:slobodnadalmacija.hr
