Ako je pojedinac u nekoj neizvjesnosti, ako mu je dosadno ili naporno, vrijeme će mu sporije teći. Također, vrijeme će brže teći ako je pojedincu zabavno, ako je radostan ili uzbuđen.
„Naša percepcija vremena razlikuje se ovisno o našem stanju i raspoloženju u trenutku doživljaja protoka vremena. Ovisi i o tome koliko novih iskustava doživimo tijekom određenog razdoblja. Još jedan bitan aspekt subjektivnog osjećaja protjecanja vremena je proporcija iskustava i životnog vijeka“ kaže Kesari.
U djetinjstvu je svako iskustvo novo. Osoba doživljava mnoštvo novih događaja i raznih kognitivnih procesa. Upravo zbog tih iskustava, tijekom života, osoba će imati dojam da je vrijeme sporo prolazilo. Svi kognitivni procesi će se tijekom života usporavati jer svakodnevna iskustva brže smještamo u određene „kalupe“ koji nam pružaju dojam bržeg protoka vremena. Doživljaja bude sve manje, a kada je osoba u srednjim godinama i u starosti, nema toliko novih iskustava koji bi angažirali naš mozak za nove kognitivne procese.
„No i u srednjim i starijim godinama možemo usporiti vrijeme. Neuroznanstvenici kažu – novim doživljajima. Treba više putovati na nepoznata mjesta, učiti nove stvari, izložiti se novim situacijama, izaći iz rutine. Gustoća novih iskustava, kao kada smo bili mladi, u našem sjećanju usporit će vrijeme“.
