Odnos između starijih i mladih

Danas dolazi do sve većeg porasta broja starijih osoba u društvu te se isto tako povećava svjesnost ljudi da žive u vošegeneracijskim društvima. Proces starenja stanovništva je veliki izazov za svih nas. Upravo tbog toga, važno je poduzeti određene korake koji mogu poboljšati mentalno i fizičko stanje te društveno blagostanje starijih osoba jer su oni dragocjena imovina stečenosti i znanja koje društvo treba naučiti.

"Starije osobe mogu biti veliki resurs znanja i izvor kapitala jer po odlasku u mirovinu imaju dovoljno kapaciteta da slobodno vrijeme i energiju preusmjere u pozitivne aktivnosti, odnosno da ostvare društveni angažman te na taj način daju veliki doprinos društvenoj zajednici.Kvalitetno starenje u informacijskom društvu temelji se na cjeloživotnom učenju i aktivnostima nakon odlaska u mirovinu kao što su njihovi društveni donosi, okruženja, različite vrste potreba za učenjem i sl. Učenje može obogatiti kvalitetu života starijih osoba jer imaju vrijedno i duboko znanje kojim mogu obogatiti i povećati razumijevanje među generacijama."

Ove potencijale je važno iskoristiti i pružiti starijim osobama priliku da budu što aktivniji u oblikovanju životne zajednice te prenošenju osobnih vrednota, mudrosti i vještina među starijima i mladima. Većim uključivanjem starijih osoba dajemo priliku mladima da od njiš što više nauče što omogućava međugeneracijsku suradnju gdje će se razmjenjivati iskustva i znanja. Starije osobe su te koje produbljuju naša znanja i daju svoj doprinos razvoja društva.

Kada se govori o međugeneracijskoj suradnji, nikako se ne smije zaboraviti pojam međugeneracijskog učenja koji je vrlo bitan dio cjeloživotnog učenja u kojem mladi i stari uče jedni od drugih te kroz svoj zajednički rad, oni stječu nova znanja, vijrednosti ivještine. Za cilj ovaj oblik učenja ima za cilj okupiti i ojačati vezu ljudi iz različitih generacija kroz svrsihodne i uzajamno korisne aktivnosti kojima se prenose znanja te se promovira veće razumijevanje i poštovanje između generacija.

"Taj prijenos znanja, običaja i mudrosti prenosili su stariji članovi obitelji, bake i djedovi, na mlađe članove kako bi održavali vezu s prošlošću, vrijednostima i povijesti njihove kulture. Međutim u današnjim modernijim društvima međugeneracijsko učenje sve češće se odvija izvan, a sve manje unutar obitelji zbog geografske odvojenosti obitelji i promjene obiteljske strukture (odvojenost od bake i djedova). "

 

Više možete pročitati na:https://epale.ec.europa.eu/sites/default/files/medugeneracijsko_ucenje.pdf

Preuzeto s:https://epale.ec.europa.eu/sites/default/files/medugeneracijsko_ucenje.pdf