Zlatno doba u samoći

Biti sam i biti usamljen nisu dva ista pojma. Često čovjek može biti okružen „morem“ ljudi, a i dalje se osjećati usamljeno. U čemu leži ključ samoće i koliko zapravo samoća u zrelim godinama utječe na osobu?

Pixabay.com

Samoća se osjeća kada se u nama počinje javljati osjećaj kako nas nitko ne razumije i kako zapravo ne pripadamo nigdje. Ljudi se sve više izoliraju jedni od drugih, odmiču se, ne druže se, ne razmjenjuju iskustva, mišljenja, događaje.
Brojna istraživanja pokazala su da usamljeni ljudi imaju iskrivljene pretpostavke o sebi samima, kao i o tome kako ih drugi ljudi doživljavaju. Samoću se može spriječiti komunikacijom s više ljudi, otvorenim razgovorom i dijeljenjem osjećaja i misli s drugima.
Samoća ima utjecaj i na zdravlje čovjeka, posebno na krvni tlak, pokazala su istraživanja Medicinskog centra Sveučilišta u Chicagu. Utvrđena je izravna povezanost samoće i povišenog krvnog tlaka. Usamljenost ima utjecaj na krvni tlak kao i pušenje, pretilost i alkohol.
U zrelim godinama usamljenost više dolazi do izražaja. Djeca odrastaju i idu svatko svojim putem, prijatelji su zauzeti osobnim problemima i aktivnostima, događaju nam se promjene na tijelu koje možemo ili prihvatiti, ili im se pokušati prilagoditi baveći se prikladnim aktivnostima.

Usamljenost zaista jest osobni problem, no kada pojedinci tvore cjelinu to postaje problem za cjelokupnu zajednicu. Rješenje su kombinacija fizičkih, društvenih i mentalnih aktivnosti, otvoreni odnosi s drugima, druženje s ljudima s kojima smo povezani na istoj (ili donekle sličnoj) razini, koji će nas razumjeti i dijeliti s nama interese i hobije. Dakle, samoća je navika – riješite je se.

Autor: www.seniori.hr