S kontinenta "pobjegli" na Brač i otvorili starački dom

Otvoriti starački dom malo tko će navesti kao svoju životnu želju. No, mlada obitelj Basar za ispunjenje upravo toga sna preselila se 350 kilometara južnije, iz Karlovca u Sutivan na Braču.

„Ja sam dala otkaz, suprug Bruno je dao otkaz. Medicinska sestra sam po struci, radila sam na onkologiji na Rebru, 11 godina na dijalizi, a posljednjih šest godina sam za jednu farmaceutsku kuću obilazila ljude koji imaju kronične rane. Tako sam posjetila i mnogo staračkih domova, vidjela i dobre i loše, i tu se negdje stvorila ideja. Zapravo, ta se ideja mom suprugu već dulje vrtila po glavi, još dok smo bili u Karlovcu, ali valjda je trebalo kliknuti nešto“ - priča nasmiješena Klaudija.
Njezin dom uskoro postaje i dom dvanaestero štićenika. Dvanaest je sasvim dovoljno, tvrdi. Nagledala se svega u svom poslu i ne želi sobe natrpavati krevetima. Ovo je, na koncu, i obiteljski dom, ne starački. A to znači da ona, njezina obitelj i štićenici dijele sve – i kuhinju i blagovaonicu i dnevni boravak. Ista obitelj, samo – proširena.
Em mi je struka, em je ljubav. Mislim da mogu više pružiti starijima. Nikad ne bih mogla raditi na dječjem odjelu, a za ovo smatram da imam znanja. Baka i deda su bili u kući s nama i mama i ja smo se brinule o njima do kraja i ne bih to mijenjala ni za što. Koliko god je to teško, taj osjećaj da možeš pružiti pomoć nekome kome je to potrebno je neprocjenjiv. A od starijih naučiš tako mnogo - priznaje Klaudija.
Dom već ima pribilježenih štićenika. Stariji bračni par iz Francuske godinama je ljetovao u Milni, a želja im je i dalje boraviti na Braču. Tako su postali prvi Klaudijini štićenici. Slično je i s bračnim parom iz Njemačke, rodom iz Imotskoga, koji dom u Düsseldorfu kane zamijeniti ovim, u svojoj Dalmaciji. Štićenik bi im trebao postati i jedan svećenik iz Šibenika. Šaroliko, priznaje Klaudija i sa smiješkom poručuje - Bračana za sada najmanje.

Izvor: slobodnadalmacija.hr