Kaligrafijom do duboke starosti

Snagom se ne ide na snagu, a kada osoba to shvati postoji velika mogućnost da onaj, uvjetno rečeno slabiji protivnik pobijedi jačeg, objašnjava nam na prvi pogled prilično krhka Splićanka Sonja Jukić, koja se već 11 godina bavi kineskom borilačkom vještinom tai chi, a posljednje četiri radi i kao instruktorica ove drevne vještine.

U čemu je onda tajna snage, ako nije u nabacivanju mase mišića u teretani, što je posljednjih godina glavni trend među Hrvatima?

- Na Zapadu prevladava fokusiranje na pojedine dijelove tijela, vježba se uglavnom izlomljeno, primjerice bildaju se najprije ruke, pa zatim noge itd. Međutim, u drevnim istočnim vještinama kreće se iz središta tijela, iz predjela trbuha, koji nazivamo “tan tian”, gdje se nalazi more chija ili more energije. Specifičnim pokretima u tai chiju mi generiramo tu životnu energiju i šaljemo je po cijelom tijelu, a potom je vraćamo natrag u njezino središte - objašnjava nam ova 44-godišnja programerka po struci, koja je zadnjih 11 godina radila u Siemensu.

Postizanje balansa

Otprilike baš kada je završavala studij u Zagrebu i započinjala s karijerom u ovoj kompaniji, shvatila je da previše vremena provodi sjedeći, pa je odlučila svome tijelu vratiti ono za čime je dugo žudjelo - pokret.

No, tai chi nije bilo kakav pokret, on je zapravo dio tradicionalne kineske medicine koja čovjeku pristupa holistički.

- Tijelo se promatra kao cjelovit sustav u kojem se mogu prepoznati načini kretanja energije kakvi postoje svuda oko nas - objašnjava naša sugovornica.

Iako na prvu loptu “rad s energijom” može zvučati kao neka ezoterična praksa, tai chi je klasična borilačka vještina, ali za razliku od kung fua ili wing chuna, koji spadaju u tzv. vanjske borilačke vještine, tai chi je unutrašnja.

- U kung fuu treninzi kreću “izvana”, odmah se započinje s udarcima, a tek s vremenom se dolazi do “unutra”. U tai chiju se, pak, kreće iz “mekog i fleksibilnog” da bi se došlo do snage. Zapravo je riječ o nizu pokreta otvaranja-zatvaranja, širenja-skupljanja... koji predstavljaju dva različita pola, te se njihovim ponavljanjem dolazi do balansa. Zahvaljujući tom balansu onaj naizgled slabiji može, primjerice tehnikom vođenja u prazno, pobijediti naizgled jačeg protivnika.

Međutim, ako ste pomislili da se za nekoliko mjeseci može postići vidljivi rezultat, grdno ste se prevarili.

- Ljudi često pomisle da će moći savladati tai chi za svega nekoliko mjeseci jer na prvi pogled sve izgleda jednostavno, no kada krenu s reproduciranjem pokreta brzo se suoče s vlastitim ograničenjima, poput ukočenosti, lošeg položaja tijela, nepravilnog disanja, nedostatka koncentracije... i onda obično zapadnu u fazu “ja to nikada neću uspjeti”.

Tai chi je svojevrsno ogledalo koje nam pokazuje gdje se nalazi naše tijelo i naš um, ali ako si damo vremena, promjene su moguće - tvrdi ona.
Okretanje bitnome

A kako je 11 godina prakse tai chija djelovalo na nju? Je li joj rad s energijama pomogao ovog proljeća kada je ostala bez posla?

- Tu sam situaciju prihvatila kao dio prirodnog tijeka kroz koji prolazi firma, ali i ja osobno. Zapravo mi je prestanak rada djelovao kao poticaj na još intenzivnijem mijenjajnju prioriteta. Sada osjećam kao da mi se otvorilo još više prostora za interesantne stvari - kaže Sonja.

A osim tai chija, velika ljubav joj je i kineska kaligrafija ili umjetnost lijepog pisanja.

- Kaligrafija je za mene isto što i vježbanje tai chija, samo s kistom, jer se u osnovi traže iste stvari: pravilan položaj tijela, disanje, koncentracija… - tumači ona, pokazujući nam u prostoriji udruge “Zen Yoga Virya”, u Livanjskoj 2, gdje s polaznicima drži treninge tai chija, svoja umjetnička ostvarenja. U pripremi joj je, kaže, i prva kaligrafska izložba.

- Na kaligrafiju se u Kini gleda kao na vrhunsku umjetnost. Gotovo sve Kineze jako zanima kaligrafija, pa je ona jedan od najraširenijih hobija kojim se bave ljudi svih profesija. Vjeruje se da kaligrafi, baš zbog pravilnog držanja, disanja i koncentracije, dožive duboku starost i to je vjerojatno jedan od razloga njezine popularnosti - tumači nam Sonja Jukić, koja je prve interese prema lijepom pisanju razvila još u srednjoj umjetničkoj školi.

No, tek odlaskom u Kinu, i to pod paskom majstora kaligrafije u Zheng Zhouu, glavnom gradu pokrajine Henan, gdje je boravila dva puta, počelo je njezino pravo putovanje u svijet umjetničkog ispisivanja znakova.

- Ne možeš kročiti ni putem tai chija ni putem kaligrafije bez majstora. To nisu vještine koje možeš naučiti putem interneta ili čitajući knjigu. Riječ je o živoj tradiciji koja se tisućama godina prenosi s učitelja na učenike kako se ne bi izgubili temeljni principi - pojašnjava ona.

Izvor:slobodnadalmacija